0
0
Točno u 17:40, 13. svibnja 1981. godine, Trg svetoga Petra prekrila je panika. I dok je papamobil Fiatove proizvodnje klizio kroz mnoštvo okupljeno na audijenciji, tri pucnja prekinula su tišinu Vatikana. Papa Ivan Pavao II. klonuo je pogođen u trbuh, ruku i šaku – ranjen iz neposredne blizine.
Pucnji su došli iz ruke turskog ekstremista Mehmeta Ali Ağce, tada 23-godišnjaka, pripadnika ultraradikalne organizacije Sivi vukovi. Motiv atentata – ni nakon 44 godine nije do kraja razjašnjen. Njegov pomoćnik, Oral Celik, pobjegao je s mjesta događaja, a kasnije je uhićen u Francuskoj zbog šverca droge i izručen Italiji.
Papa, tada 60-godišnjak, odmah je prevezen u rimski klinički centar Gemelli, gdje je operacija potrajala gotovo šest sati. Svijet je zanijemio. Rim je stao. Mnoštvo vjernika plakalo je i molilo se na Trgu sv. Petra, dok su zvukovi helikoptera parali nebo, a molitve Radio Vatikana odjekivale s razglasa. “Papa je mrtav”, viknula je jedna žena iz mase – rečenica koju nitko nije želio čuti.
Dva dana kasnije, sam Ivan Pavao II. prekinuo je tišinu – iz bolničkog kreveta, snimljenom porukom zahvalio je vjernicima na molitvama, dodavši: “Molim za brata koji je na mene pucao i iskreno mu opraštam.” Bila je to poruka koja je obišla svijet, ispunjena nevjerojatnom snagom vjere i oprosta. Već 3. lipnja, Papa je bio na nogama – jači i voljeniji nego ikad.
Atentat se dogodio na dan Blažene Djevice Marije Fatimske. Wojtyla je vjerovao da mu je upravo Ona spasila život. Godinu dana kasnije, otišao je u Fatimu i dao da se metak koji mu je izvađen tijekom operacije ugradi u krunu Gospina kipa. “Jedna je ruka ispalila metak, a druga ga je vodila”, rekao je Papa, duboko uvjeren u njezinu zaštitu.
Krajem 1983. posjetio je atentatora u zatvoru Rebibbiji. Darovao mu je bisernu krunicu, a njihova ispovijed trajala je u tišini. Ağca je kleknuo, Papa mu je oprostio, a prema njegovim riječima, atentator je tada iskreno zažalio.
Međutim, pozadina atentata nikada nije rasvijetljena. Ağca je kroz godine mijenjao verzije priče, a organizatori nikada nisu službeno identificirani. Mnogi su sumnjali na ulogu tadašnjeg sovjetskog KGB-a i bugarskih komunističkih tajnih službi, s obzirom na snažnu Papinu potporu pokretu “Solidarnost” u rodnoj Poljskoj i njegovu nepokolebljivu borbu protiv komunizma.
U svojoj posljednjoj knjizi “Sjećanje i identitet”, objavljenoj 22. veljače 2005., Ivan Pavao II. iznio je osobno uvjerenje: atentat je bio naručen. Ali nikada nije imenovao krivce.
Ağca je nakon gotovo tri desetljeća izašao iz zatvora 2010. godine. Njegova prošlost ostala je mračna, a mnoge njegove žrtve, među njima i turski novinar Abdi Ipekci, nisu dočekale pravdu.
Karol Wojtyla, prvi slavenski Papa, čovjek koji je preživio atentat, ostavio je svijetu poruku vjere, oprosta i nenasilja. Njegovo “oprosti” jače je od metka, a njegov primjer ostaje jedan od najpotresnijih simbola čovječnosti i svetosti u suvremenoj povijesti.
