0
0
Sljedeće dvije su ključne, utvrdili smo gradivo još na početku pandemije, ali gotovo 25-godišnje mundijalsko iskustvo “vatrenih” uči nas da je za dalek let na turniru zapravo presudna prva utakmica. Pobjeda protiv Maroka poslužila bi Zlatku Daliću kao pouzdana lansirna rampa prema mjestu u nokaut fazi natjecanja, a ona druga (Kanada) već bi značila let u stratosferu, piše Jutarnji list.
Kratka retrospektiva. Ćirini sinovi su 1998. godine iz startnog bloka izletjeli pobjedom protiv Jamajke, da bi mjesec dana poslije sletjeli na pariško postolje s broncom oko vrata. Dvadeset godina kasnije Dalićeva vojska je u prvoj utakmici pregazila Argentinu, i iz Moskve se vratila kući bogatija za srebrnu medalju.
Zašto je otvaranje ključno
U međuvremenu je Hrvatska odigrala još tri svjetska prvenstva na kojima je rano natrčavala na rampu, i ta su putovanja redovito bila začinjena uvodnim porazima. U Japanu 2002. godine momčad Mirka Jozića kapitulirala je protiv Meksika (0-1), i premda je u nastavku bacila na leđa Talijane s Tottijem i Vierijem, nije imala dovoljno snage za proboj među 16 najboljih. Četiri ljeta poslije Zlatko Kranjčar nije se uspio oporaviti od uvodnog poraza protiv Brazila (0-1), ta je berlinska elegija zakočila momčad i odvela je u neko melankolično raspoloženje uoči sljedeća dva nastupa s Japanom i Australijom. Na koncu, Brazil na startu pokazao se kobnim ždrijebom i za ambicije Nike Kovača na SP-u 2014. Na otvaranju turnira u Sao Paulu bilo je 3-1 za mladog Neymara i prijatelje.
Lukin kompas
Pa ako je tako – kakvi su izgledi da nam nacionalna momčad na Al-Bayt stadion zakorači u ritmu trijumfalnog marša? Ako je atmosfera među “vatrenima” nekakav lakmus – a otkad ih pratimo, jaka kohezija u grupi značila je dobar rezultat – onda se vežite jer čeka nas luda vožnja.
Premda na papiru nije tako moćna poput one otprije četiri godine s Mandžukićem, Vrsaljkom i Subašićem na vrhuncu forme, sa Strinićem i Pivarićem u top izdanjima, te Ćorlukom kao univerzalnim ljepilom za sve dijelove mozaika, ova reprezentacija ima sve za uspon prema vrhu. Obilje klase, zalihe samopouzdanja, brdo iskustva, energetske pločice u figurama mladih igrača, poput Šutala ili Sose. A posjeduje i kompas u glavi Luke Modrića. S više od 150 nastupa u biografiji, jednako moćan kao i u Rusiji, kapetan je tu da u slučaju eventualnog proklizavanja primi momčad za ruku i vrati je na glavnu cestu. Najavljujući start “vatrenih” na SP-u, momčadi možda nedostaje tek jedan brutalno naoštren nož, golgeter koji gol isporučuje već u poluprilici, ali govorimo o hendikepu koji muči većinu sudionika turnira.
Maroko želi nadmašiti ‘86.
Prema Bliskom istoku Zlatko Dalić krenuo je razmišljajući o nekoliko sitnih taktičkih korekcija, od kojih je odustao nakon preskromnog izdanja protiv Saudijske Arabije. U Rijadu je izbornik tražio i dobio potvrdu da zna najbolju jedanaestoricu. Prije tjedan dana kolebao se oko samo jedne pozicije na terenu – Vlašić, ili ipak Pašalić kao starter pored Perišića i Kramarića u napadu. No, kako je počelo odbrojavanje do utakmice s Marokom, tako su isplivale nove dvojbe. Posljednje informacije sugeriraju da bi Lovren mogao izgurati iz momčadi Šutala.
Postoje argumenti za takvu odluku: kao lider, glasniji Lovren lakše bi držao na okupu defenzivnu liniju nego tiši Šutalo, ali u priči imamo i malu nepoznanicu. U kakvoj je zapravo formi 33-godišnjak, koji je posljednju zahtjevnu međunarodnu utakmicu odigrao uoči Božića prošle godine, kada je Zenit remizirao s Chelseajem (3-3)? Nakon toga Lovren je dugo boravio na natjecateljskim marginama zbog ozljede, a formu je zatim brusio po stepama i tajgama izolirane ruske lige, iz koje su u međuvremenu zbrisali svi ambiciozniji nogometaši.
Maroko (22. momčad Fifine ljestvice) na SP dolazi s ambicijom da napokon nadmaši učinak iz 1986., kada su “lavovi Atlasa” osvojili skupinu u konkurenciji Engleske i Poljske, nakon čega ih je Njemačka vratila kući u prvom meču eliminacijske faze. Za razliku od Iranaca, koji su se uoči SP-a zahvalili Draganu Skočiću da bi na klupu vratili razvikanog Carlosa Quieroza, Marokanci su otpustili “razvikanog” Vahida Halilhodžića jer je otpisao razmažene zvijezde i čvrstom rukom vodio momčad kroz kvalifikacije. S Walidom Regraguijem, domaćim čovjekom za kormilom, vratili su u kadar Ziyecha i Mazraouija, torpedirali Gruziju u test-utakmici uoči dolaska u Katar i doputovali u Dohu napunjeni samopouzdanjem.
Dovoljno dobri da nadmaše heroje iz Meksika otprije 36 godina? Možda, ali nema razloga za žurbu. Neka Marokancima posljednje dvije u skupini budu ključne…
