Treba li Hrvatska tražiti od Srbije dopuštenje za gradnju nuklearne elektrane?

U jeku svjetske energetske krize u Hrvatskom Saboru se otvorila rasprava o mogućnosti gradnje nuklearne elektrane. I kad smo pomislili kako u Saboru nema većih narikača od Dalije Orešković, Anke Mrak, Benčićke, Kekinke, Ahmetovičke, demantirala nas je zastupnica SDSS-a Dragana Jeckov. Da su „te demokratkinje“ koje hvale Tita toliko lajale na Jugoslaviju, koliko sad laju na Hrvatsku, sve bi završile na Golom otoku.

Diskutirajući o nuklearnoj energiji u Saboru Jelcov je pitala: „Hoće li se obaviti razgovori s Republikom Srbijom na ovu temu, s obzirom na to da se radi o graničnom području. Mi u SDSS-u nismo stručnjaci za nuklearnu energiju, ali o tome znamo taman toliko. Imam jednu poruku za ministra. Može li eventualno lokacija biti negdje u ministrovom kraju, tamo gdje Neretva hladna teče, a neka Dunav u Dalju i dalje ljubi nebo?“ očito aludirajući na mjesto rođenja ministra Šušnjara. U zaštitu svoga ministra stao je potpredsjednik Sabora Ivan Penava: „Zaprepašten sam u izlaganju kolegice Jeckov u ime kluba zastupnika SDSS-a da je čak i na ovoj temi, dakle nuklearne sigurnosti, odnosno nuklearne energije u Republici Hrvatskoj, našla za shodno napasti hrvatski narod, pozivajući se na hladnu Neretvu, aludirajući na porijeklo ministra Šušnjara. Ona koja predstavlja jednu manjinu, zaštićenu maksimalno u ovoj državi isijava takvu mržnju na svakoj temi prema hrvatskom narodu.“ – odgovorio je Penava. Što dodati osim kako je mržnja teška i neizlječiva bolest.

Valjalo bi upitati Draganu, ili kako joj jugofilski mediji vole tepati „djevojčicu iz kolone“, zna li ona da su upravo njezini sunarodnjaci ‘92. izbili na hladnu neretvu, ušli u Mostar s kokardama i petokrakama na tenkovima i držali grad mjesecima u gladi i okruženju? Iz čiste mržnje, sa zemljom su sravnili franjevačku crkvu, pobili u prekomjernom granatiranju na desetine djece koja su se igrala u svojim dvorištima ili vraćala iz škole. I usuđuje se Dragana postaviti takvo pitanje. Pa od kuda takva drskost? Još kaže kako treba pitati Vučića (Srbiju) smije li Hrvatska graditi nuklearnu elektranu. Nije joj palo na pamet pitati Vučića zato kupuje rakete i sprema li ponovni napad na Hrvatsku? Nikad nije rekla kako treba pitati Vučića gdje su kosti branitelja zatočenih, ubijenih i pokopanih u Srbiji. Pita li se kako je njihovim obiteljima? Nikad nije spomenula ratnu odštetu koja je agresor Srbija dužna platiti Hrvatskoj. Nikad nije u Saboru spomenula boljitak svih građana na ekonomskom i zdravstvenom planu, nego samo ugroženost hrvatskih Srba. Zar se iz svega ovoga ne da iščitati kako Jeckov i kompanija provode program memoranduma SANU II.? Možemo li se u slučaju mogućeg rata, jer vidimo da Vučić zvecka oružjem, osloniti na takve ljude?

Treba li smanjiti prava nacionalnih manjina u Saboru?

Ne treba ni spominjati kako je debata Penave i Jelcov uznemirila duhove na društvenim mrežama. Javljaju se u mnoštvu komentara oni koji se pitaju je li ovo hrvatski ili srpski Sabor,  kakva prava imaju Hrvati u srpskom Parlamentu? Je li se ikad ijedan Hrvat zastupnik usudio išta slično izgovoriti u beogradskoj Skupštini? Srbi s 3 posto pučanstva imaju prava koja nema nijedna druga manjina u Europi.

Uslijedili su prijedlozi da se smanje prava nacionalnih manjina na europsku razinu. Ima čak i prijedloga da se tzv. kulturni centri prenamjene u staračke domove ili dječje vrtiće, da se svako vrijeđanje i iskrivljavanje istine, dovođenja u pitanje Domovinskog rata, skrnavljenje braniteljskih spomen obilježja i hrvatskog stijega tretira kao krivično djelo s propisanom zatvorskom kaznom. Uglavnom, sve se svodi na to kako treba ukinuti tri sigurna mjesta u Saboru srpskim zastupnicima jer ne provode politiku koja odgovara Hrvatskoj, nego otvoreno rade za interese Srbije. Treba ih svest na maksimalno jednu zastupnicu ili zastupnika, tvrde neki. Manjinama u Saboru treba oduzeti mogućnost odlučivanja o krucijalnim nacionalnim temama. Neki tvrde kako bi, da je ostala u Srbiji, Jelcov živjela s plaćom od 400 eura, a ovako za neodgovorno provociranje u Saboru dobiva 5 000 eura od hrvatskih poreznih obveznika, dok branitelji, koji su ratovali protiv agresora i stvorili Hrvatsku preživljavaju sa 600 eura mirovine.

Čitatelji uglavnom misle kako srpski zastupnici truju svojim lažima srpski narod koji pošteno živi u Hrvatskoj i prizna ju kao svoju Domovinu. Orjunaški dio vlasti ih je namjerno povlastio kako bi mogao ponižavati Hrvate, trovati im politički prostor i financijski ih iscrpljivati.

Jedan komentar je posebno zanimljiv pa ga donosim u izvornom obliku: „Sjećate se videa iz Kanade srpskih popova s Porfirijem kako zdušno svojataju hrvatske krajeve pjevajući četničke pjesme? Nezahvaljujući hrvatskim banovima da se skrase u hrvatskoj zemlji u bježaniji iz Srbije pred Turcima tako što su im pradjedovima pomogli da ih Turci ne pokolju. E oni sad svojataju tuđu zemlju. Zamislite situaciju da su kardinali Bozanić i Vinko Puljić zapjevali o Juri i Bobanu! Ni danas srpske tv kuće u Hrvatskoj ne bi prestale o tome brujati.“

Hrvatski narod, izgleda, ništa ne uči iz prošlosti.