0
0
Lijepa i inspirativna sportska priča koja je mnogo više od toga jer predstavlja primjer upornosti, ljubavi i načina života. Umažanin posavskoga podrijetla Bono Dugonjić (rodom iz Osječka u općini Odžak) živi život punim plućima na dva kotača, piše Večernji list BiH.
Vječni optimist je umirovljenik koji zapravo uopće ne miruje. Veliki je zaljubljenik u sport, osobito biciklizam. Unatoč bremenu od gotovo sedam desetljeća, točnije, ima 68 godina, krenuo je u avanturu života put Islanda te nakon 51 dana bicikliranja stigao na odredište. Ne bez razloga jer tamo mu živi sin. Upitan što ga pokreće u tim godinama na avanturu, ovaj neobični umirovljenik, koji je tijekom života bio poštar, taksist, maslinar, pa i turistički djelatnik, kratko odgovara: – Svojim putovanjima biciklom želim prenijeti toplinu i ljubav Istre i Posavine.
Ispunio je želju i biciklom prešao cijelu Europu, kilometar po kilometar, dan po dan, jer jedino se tako, kaže nam Bono, može živjeti punim plućima. Tim željama nije stala na put ni supruga, a ni troje djece jer potpora obitelji u ovakvim pothvatima bila je samo vjetar u leđa ovog entuzijasta.
Zagrlio Europu
– Biciklom sam zagrlio Istru, nekoliko puta, čitavu kontinentalnu Hrvatsku i naše hrvatske otoke, a onda sam poželio i Europu zagrliti biciklom. Hvala dragom Bogu što su me poslužili zdravlje, sreća i vrijeme. Vozio sam nošen vjetrom, a nekada i njegovim teretom, pod kišom i suncem od Umaga, preko glavnih EU gradova – kaže Bono. Za mnogo kilometara treba dosta vremena pa je vozio etapno. Već sam prešao četiri od ukupno sedam etapa kako bih cijelu Europu zagrlio biciklom, a ova posljednja bila je do Islanda.
– Nemam mač, pušku ni tenk. Ja imam samo posavsko srce puno ljubavi, jaku volju i svoj bicikl i ništa mi više ne treba – poručuje Bono. Vožnjom biciklom Bono je zapravo želio povezati sve ljude dobre volje u Europi, ali, prije svega, kaže nam, potaknuti mlade da žive zdravo, manje uz mobitel, više u pokretu, prirodi, uz više želje za upoznavanjem drugih i drugačijih, ne samo ljudi već i prekrasnih krajeva i drugih zemalja.
– Kroz sate i sate provedene u vožnji ili pak u prirodi uz bicikli upoznate bolje i samoga sebe. Bicikl ne voli nikotin, alkohol. Vožnjom bicikla bit ćemo zdraviji i sretniji – kaže nam. Nije beznačajna ni informacija da nije biciklirao nekim profesionalnim biciklom, već prosječnim, od nekoliko stotina eura.
– Kad sam ja mogao, onda ovo može napraviti svaki mladi čovjek, samo ako želi. Možda ne ovoliko, ali neke kraće relacije svakako da – tvrdi Dugonjić.
Upitali smo na kraju Bona kako povezuje činjenicu da je kao umirovljenik prevalio tako dug put na koji se ne bi usudili ni mnogo mlađi, pa čak i sportaši.
– To je samo izgovor da se nikuda ne krene. Tek sada imam vremena za sve. Sretan sam čovjek što sam to dokazao. Ispunjen sam pozitivnom energijom i ljubavlju, iako je put bio dug i naporan – odgovara Bono. Čestitke nisu izostale ni iz njegove rodne Posavine. Njegovi prijatelji iz Osječka (Odžak) braća Božo i Tadija, kao i Božo Barišić (Stjepanićev), ne samo kao sponzori ove Bonove životne avanture već i kao prijatelji pratili su ga i bodrili na tom njegovu pohodu i uputili prve čestitke.
Slavlje u Posavini
– Slavlje tek pripremamo kada nam Bono iz Istre dođe u rodni kraj, a to često i rado čini – kazali su njegovi prijatelji. Sportske pothvate Bono je inače ovjekovječio zanimljivim videoprilozima i fotografijama na društvenim mrežama, ali one najzanimljivije ljubomorno čuva u svojoj zbirci. Jednog dana planira snimiti i dokumentarni film. Iduće godine planira promovirati knjigu “Hrvatska na dva kotača”, pa tko onda može reći da je mirovina stanje mirovanja?!
