0
0
Ustavni Sud Federacije BiH osporio je jedan članak Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju Federacije BiH iz 2022. godine – tzv. Novalićev zakon kojim se na izvjestan način sprječavalo umirovljenike legalno raditi ako to žele, a obično su angažirani na deficitarnim zanimanjima, piše portal Večernjeg lista BiH. Istodobno je odbačen dio ustavne tužbe po drugom zakonskom temelju vezan uz osobe koje su umirovljene prema posebnim uvjetima, a riječ je o onima koji su imali beneficirani radni staž, uglavnom o profesionalnim vojnicima ili pak pripadnicima redarstva, pa su oni i dalje diskriminirani jer će se njima isplata mirovine zamrznuti u slučaju da budu ponovno angažirani. Zahtjev za preispitivanje ustavnosti članka 8. i 9. Zakona o MIO Federacije BiH uputio je bivši dopredsjednik ovoga entiteta Milan Dunović iz Demokratske fronte, a odluku je Ustavni sud donio na sjednici održanoj 9. svibnja. Objavljena je konačno u Službenim novinama Federacije prije 20-ak dana.
Europske konvencije
– Utvrđuje se da članak 9. zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju (Službene novine Federacije BiH broj 19/22) nije u skladu s Ustavom Federacije BiH. Odbacuje se zahtjev za ocjenu ustavnosti članka 8. Zakona o prijevremenom povoljnijem umirovljenju branitelja Domovinskog rata jer je riječ o stvari o kojoj je Ustavni sud FBiH već odlučio presudom broj U-2/22 od 14. veljače 2023. godine – navodi se u kratkom pravorijeku kojeg donosi portal Večernjeg lista BiH. Suština prigovora bivšeg dopredsjednika Federacije BiH odnosila se na diskriminatorne odredbe Zakona o MIO iz 2022. godine koje je utvrdila Vlada Fadila Novalića, a kojima se praktički priječilo onima koji su formalno otišli u mirovinu da ponovno budu angažirani. Nije poznato čime su bile motivirane ovakve osporene izmjene, a da su bile na pogrešnome tragu, pokazuje stalni uvoz i nedostatak radne snage. Počevši od najslabije plaćenih, pa čak i dobro plaćenih poslova. Zakonskim izmjenama bilo je definirano da je umirovljenicima, čak i da su željeli raditi, pa i u deficitarnim zanimanjima, morala biti zamrznuta isplata mirovine uz objašnjenje da oni svakako dobivaju plaću. To ih je destimuliralo da rade ili je pak poslodavce i njih tjeralo da funkcioniraju u tzv. sivoj zoni bez službene prijave. No, Ustavni sud Federacije BiH prihvatio je prigovore iz zahtjeva za ocjenu ustavnosti jer se smatra da mirovina ima status imovine čije se korištenje ne može ničim osporiti ili zaustaviti. – Podnositelj zahtjeva smatra da su osporenim odredbama povrijeđene odredbe članka II.A.2… Ustava Federacije BiH te međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji imaju pravnu snagu ustavnih odredaba: članak 14. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, članak 17. i 23. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, članak 1. i 12. Europske socijalne povelje i članak 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima – stajalo je u zahtjevu. Ustavni sud Federacije BiH podsjetio je kako su vlasti u Federaciji BiH donijele te izmjene iako je identične navode još ranije osporila ova institucija te da je iz neshvatljivih razloga ovaj entitet doslovno copy/paste tehnologijom ponovno pokušao provesti te odredbe iako su već prije osporene. – U obrazloženju presude U-36/18 Ustavni sud Federacije BiH je, među ostalim, naveo da je osporeni članak 116. Zakona o MIO ograničio uživanje prava na stečenu imovinu (mirovinu) jer ne postoji utvrđen javni interes koji bi eventualno opravdao derogiranje ovoga stečenog prava – podsjetili su iz Ustavnoga suda FBiH na raniju odluku. Dunović je pak eksplicitno objasnio kako ne bi uopće trebalo postojati bilo kakvo ograničenje oko uživanja prava na isplatu mirovine, odnosno korištenja imovine s isplatom plaća. On je prigovorio i odredbama Zakona o prijevremenom umirovljenju branitelja Domovinskog rata. – Obustava isplate mirovine u slučaju stjecanja statusa osiguranika u obveznom osiguranju, koja je neustavna, ne bi trebala postojati, a posebice ne da od nje budu izuzeti nasumično izabrani osiguranici, uvažavajući razliku između plaće i ugovorene naknade, bez ikakvog obrazloženja zašto bi oni eventualno trebali istodobno primati naknadu, a drugi ne – navedeno je u zahtjevu koji je upućen Ustavnome sudu Federacije Bosne i Hercegovine.
U nejednakom položaju
No, zanimljivo je kako Ustavni sud Federacije BiH nije prihvatio dio apelacije koji se odnosi na “posebne” kategorije, bivše pripadnike Oružanih snaga s područja Federacije BiH, bilo da je riječ o bivšim pripadnicima Hrvatskoga vijeća obrane, Hrvatskih obrambenih snaga ili MUP-a Hrvatske Republike Herceg Bosne, kao i njihovim kolegama iz bošnjačkih vojnih i policijskih struktura Armije BiH odnosno MUP-a BiH. I dok je odluka oko izmjena Zakona o MIO jednoglasno donesena, doznajemo da svi suci nisu bili suglasni u dijelu koji se tiče upravo na branitelje koji su otišli u mirovinu po beneficiranim uvjetima. A što je, prema određenim tumačenjima, apsolutna diskriminacija jer se ponovno uvodi postojanje dvostrukih kriterija prilikom korištenja mirovine. Tako u teoriji, ako se bivši pripadnik redarstvenih ili pak vojnih snaga nakon odlaska u mirovinu bude želio angažirati u zaštitarskim agencijama, a najčešće ti ljudi obavljaju poslove osiguranja sportskih susreta, to će moći legalno raditi samo ako unaprijed pristane da mu se zamrzne isplata mirovine. Ili će pak to raditi “na crno” tako što će, primjerice, biti zaštitar, ali bez službene prijave. Što je dvostruko problematično, bilo za tvrtku koja ga angažira, bilo za njega samoga.
