Tko je bio veći zločinac, Tito ili Mladić?

Odgovor nije jednostavan jer govorimo o različitim povijesnim razdobljima, različitim sustavima i različitim vrstama odgovornosti. Ali jedna stvar mora biti jasna: nijedan zločin ne može biti prihvatljiv zato što je počinjen u ime neke ideologije, države ili naroda. Titove zločine i zločine komunista ne mogu pravdati revanšizmom i zločinima ustaškog režima, kako to uporno rade.

Zločin je zločin, žrtva je žrtva

Ratko Mladić pravomoćno je osuđen pred međunarodnim sudom za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, uključujući genocid u Srebrenici. Tito, s druge strane, nije osuđen pred međunarodnim sudom, nego je za svoja zlodjela nagrađivan. Mladićev status osuđenog genocidnog zločinca pravno je nedvojben.

Tito je činio zločine u ime komunizma i Jugoslavije, a Mladić u ime Velike Srbije i „pravoslavlja“. Tito je bio vrhovni zapovjednik JNA, a Mladić je, kao general te iste armije, odnosno njezin nasljednik i zapovjednik srpskih snaga, počinio strašne zločine u Hrvatskoj i BiH.

Ratko Mladić nikada nije optužen za ratne zločine i pokolj počinjen u Škabrnji 18. studenoga 1991. godine. Bio je 1991. godine zapovjednik snaga JNA u zaleđu Zadra. Zapovijedao je napadom na Škabrnju, u kojem su ubijeni civili i branitelji. Tito je, s druge strane, bio na čelu sustava odgovornog za masovne poslijeratne represije i likvidacije.

Veličati i slaviti bilo jednoga bilo drugoga znači vrijeđati žrtve njihovih režima i zločina.

Uznemirujuće su slike ovih dana mladih ljudi koji veličaju Mladića, čovjeka koji je pravomoćno osuđen za najteže ratne zločine.

Kakav netko treba imati stav prema životu i žrtvama da Mladića naziva herojem? Prošlost se ne može promijeniti tako da se zločinca frizira u junaka.

Mladić se iskazao po napadima na civilno stanovništvo, progonima i masovnim zločinima. Protjerivanja, logori, masovna stradanja i tisuće uništenih obitelji dio su njegove krvave ostavštine. Napadati nenaoružano stanovništvo, maltretirati i ubijati starce i djecu, uz kolektivno proglašavanje čitavog naroda neprijateljem, predstavlja jednu od najmračnijih stranica ratova devedesetih.

Zato je posebno opasno kada se danas takvi zločinci veličaju. Povijest je već pokazala kamo vode ideologije koje druge narode prikazuju kao neprijatelje koje treba protjerati ili uništiti.

Velika Srbija – novi, stari politički projekt

Hrvatska i BiH imaju razloga biti posebno osjetljive na svaki pokušaj rehabilitacije ideja koje su devedesetih dovele do rata, progona i etničkog čišćenja.

Ideja Velike Srbije nije bila bezazlena politička fantazija. Imala je svoje vojske, logore, granate, prognanike, mrtve i razorene gradove.

Gdje su srpski političari, intelektualci, profesori i roditelji kada se Mladića proglašava herojem? Ima li itko u Srbiji snage jasno izgovoriti: Ratko Mladić nije naš heroj?

Ratni zločinac ne može nikada biti junak. To jednako vrijedi za Mladića kao i za Tita. Društvo koje zločince pretvara u heroje ne liječi rane prošlosti niti stvara zdravu podlogu za pomirenje.

Tito je neosporno bio veći zločinac po broju žrtava od Mladića, ali i monstrumi koji danas veličaju Tita su svjesni da su i Jugoslavija i komunizam mrtvi.

Mladić je pobio daleko manje ljudi od Tita, ali je za svoje zločine osuđen pred međunarodnim sudom. Njegova ideja Velike Srbije ni danas nije umrla. Zato treba biti krajnje oprezan. Nema opravdanja za zločin počinjen u ime komunizma, Jugoslavije, Velike Srbije ili bilo koje druge ideologije.

U svakom slučaju, treba biti debelo poremećena osoba pa slaviti bilo kojeg od ova dva zločinca!