0
0
U selu Crvenice u susjednoj BiH je oko 150 domaćinstava, no, kako navodi Ljuban Gudelj, nitko nema ni krave ni ovce ni koze. Svi mještani su mu dali zemlju na korištenje bez ikakve naknade.
Umjesto na terenu, Ljuban Gudelj, radije uvodi red na farmi. Naime, ovaj poljoprivrednik sa zagrebačkom diplomom kriminalista se već 10 godina intenzivno bavi stočarstvom. On je primjer da dječje snove ne može pokvariti jedan “papir”, pa je policijsku stanicu brzo zamijenio imanjem u Crvenicama, nadomak Tomislavgrada u susjednoj BiH.
Odmalena je, priča nam, sanjao o svom miru u prirodi sa stokom i psima, pa je i u kinologiji već tri desetljeća. “Stalno mi je bila buba u glavi da se bavim ovim poslom. Odmalena sam s psima, našim autohtonim tornjacima i uvijek sam zamišljao da ih imam puno, da nisu u boksovima, da su na slobodi, da sam u nekoj prirodi, prostoru i evo danas sam tu”, priča Gudelj.
Put do trona
A tu je i farma “Studena” čija je glavna djelatnost uzgoj koza, a trenutno je ovdje njih 400. Naš sugovornik važi za jednog od tamošnjih najvećih proizvođača kozjeg mlijeka. Put do trona nije bio lak, ali je uspio zahvaljujući posvećenosti i ulaganjima, prije svega u kvalitetna grla.
“Kozarstvo je u BiH u povojima. Nekada davno je bilo prilično razvijeno, ali je ’50-tih godina u bivšoj Jugoslaviji, donesena uredba kojom je zabranjeno držanje koza na otvorenom prostoru, kao one uništavaju šume. Tako da je kozarstvo spalo na niske grane po pitanju broja grla, a posebno kvalitete”, ističe Gudelj, napomenuvši da su proizvodne osobine vrlo loše te je on među prvima uvezao ona rasna, a potom su mu se pridružile i ostale kolege.
Sada je na području Tomislavgrada i okolice oko 15-tak ozbiljnih proizvođača kozjeg mlijeka.
U njegovom selu je oko 150 domaćinstava, no, kako navodi, nitko nema ni krave ni ovce ni koze. Svi mještani su mu dali zemlju na korištenje bez ikakve naknade. Stava je da danas mogu opstati samo veći proizvođači, koji su bolje organizirani, imaju mehanizaciju i profesionalno se bave time.
Agroklub.ba
