0
0
Read Time:33 Second
Suncem probuđena Liskovača otkrila nam je svoje krovove od onih što kroz njih zrake sežu do svakog kuta zbog već oronulog stanja. Nekako nam izgleda gdje god da idemo u bilo koji kraj Hercegovine odmah nam se nameće problem iseljavanja. No svuda u svijetu ljudi se nekamo sele. Ima tu mnogo potrebe koja sili na promjenu mjesta boravka, ali priznajemo da tu ima malo i mode.
Mještanin ovog sela, čovjek koji je to sve proživio i to sve iskusio govori danas onako iskreno o svemu. Što nam je Ivan Iko Lukač zvani Kačić ispričao u Šetnji kroz selo – #3 pogledajte u prilogu:
Happy
100 %
Sad
0 %
Excited
0 %
Sleepy
0 %
Angry
0 %
Surprise
0 %
Pozdrav dragim ljudima u Liskovači,
zahvaljujem ProTV ekipi Ivani Drmić i Martini Perković da su napravile vrhunsku reportažu o selu Liskovači a posebno se zahvaljujem svom dragom rođi Ivanu Iki Lukaču “Kačiću”. Izuzetno mi je drago da sam svoje djetinjstvo od svojih najranih dana proveo u Liskovači i selu Blaževići sa materine strane. Miomiris polja, kruva ispod sača, varenike, masla i nedeljnih ručkova nakon mise je nešto što ostaje zauvijek u našim srcima i sjećanju do kraja našeg života. Radujem se i čast mi je da mogu prvi napisati ukratko moj skromni komentar i osvrt na izuzetnu reportažu koju nam je prepričao Iko te nas uveo pripovijedanjem kroz povijest naših predaka familija Lukač i Matić. Moje je ime Petar Matić a kako me je u svemu podučavao moj mentor, prijatelj i rođo Kačić moram reći iz koje sam kučišta i od kud mi je mater, znači čaća mi je Marjan „Dobrin“ a mater mi je „Blaževuša“ koja je rođena u Pasiču. S obzirom da sam sav svoj život proveo putujući i teško radeći u Australiji, Njemačkoj, Italiji, Americi i sada u Kanadi već 18 godina gdje smo moja supruga Jagoda i ja postali državljani. Kao što se u ovoj reportaži prožimlje da je tuđina teška a vjerujete mi da je naš Iko je vrlo precizno prepričao da sav napredak,novac, imanje i naša lutanja završavaju sa povratkom na naše ognjište jer tu smo najsretniji gdje nalazimo mir i spokoj. Moja majka Mara kojoj je sad 93 godine je još uvijek bistre pameti kao i naš narator Iko tako da ih rado slušam i upijam njihove životne i mudre priče kako su živjeli naši „stari“. Ove godine u jesen nakon 40-ak godina prvremenog rada moja supruga i ja se vraćamo u domovinu, moj sin Ivan se prije nekoliko godina također vratio iz Australije najprije u Mostar a sad je osnovao familiju u Hrvatskoj. Iako nam je tuđina dala priliku da uspijemo materijalno sada nam preostaje ono najljepše da se navrijeme vratimo svojoj rodnoj grudi a za nas je to naša Liskovača. Uskoro se vidimo i nadam da će ova reportaža potaknuti mlade i stare da promisle o povratku. Naši preci su se žrtvovali i krčili put za nas i našu djecu da bi mi mogli imati bolji, kvalitetniji život i budućnost zato im želimo reći veliko hvala.
Još jednom dragi Iko od srca Tebi i Tvojoj familiji puno sreće i dugi život želi Vaš „Rođo“!