Mihael Mikić desetak je godina igrao u Japanu. S većinom najboljih japanskih reprezentativaca Mika se susretao u svojoj karijeri, s nekima je i igrao. O reprezentaciji s Dalekog istoka sljedećih će dana biti ispisani nebrojeni novinski stupci.
Protivnik Hrvatske u osmini finala Svjetskog prvenstva jedno je od najugodnijih iznenađenja turnira u Kataru. Do sada nikada nisu prošli dalje od osmine finala SP-a, nadamo se da će i ove godine na tome ostati. A po čemu su Japanci tako posebni?
– Po tome što su, nakon prvog poluvremena protiv Njemačke, trebali gubiti s tri pogotka razlike, protiv Španjolske lovili su zaostatak, pokazali da se mogu vratiti. Do izražaja je došao njihov mentalitet i, ako osjete mrvicu slabosti protivnika, iskoristit će to. Imaju kvalitetu kojom mogu ugroziti najveće momčadi na svijetu – počeo je Mikić za Večernji list.
Ove mane treba iskoristiti
Pa tako i Hrvatsku?
– Baš tako. No mi smo puno kvalitetniji i ove dvije utakmice pokazale su da ih nikako ne smijemo podcijeniti. Imaju glavu i rep i u taktičkom smislu jako su napredovali. To se itekako vidjelo u dvije spomenute utakmice. Kada dođu u vodstvo i imaju prednost, više ne srljaju, ne izlaze u visoki presing, a obranu postavljaju u formaciju 5-4-1. U plitkoj formaciji ne daju puno prostora, dobro izlaze na protivničke igrače i čekaju situaciju da iskoriste svoje najjače oružje…
A to je?
– Njihova ofenzivna tranzicija, polukontra i kontra. Imaju brze igrače po lijevoj i desnoj strani, igrače koji mogu odigrati kvalitetnu dubinsku loptu i proigrati suigrače u prostor.
Dakle, neće biti zgodno ako Hrvatska primi pogodak i bude morala razbijati njihov defenzivni blok?
Ponajprije zato što će im prijetiti opasnost od brzih kontranapada…
– Apsolutno. Moramo biti pametni i ne smijemo srljati. Moramo iskoristiti njihove mane. To su prekidi i centaršutevi…
Mislite na defenzivni skok, odnosno blok?
– Tako je. Tu im možemo naškoditi iz kornera i prekida sa strane. Mislim da će to Mario Mandžukić i Vedran Ćorluka dobro skautirati i da će pripremiti nekoliko opcija za prekide u kojima možemo doći do prednosti. Jer, ipak su oni dosta niži i fizički slabiji od nas. Takve sitnice mogle bi donijeti prevagu. Naravno, u veznom redu smo dominantni, tu smo najjači na ovom SP-u – ističe Mikić.
Hrvatska ima jednu manu
Postoji jedna stvar koja Hrvatsku potencijalno može brinuti, a to je spora reakcija momčadi po izgubljenoj lopti na protivničkoj polovici. Vidjelo se to najbolje u utakmici s Belgijom…
– Na to moramo paziti. Odmah treba ići na brzo oduzimanje, a ponekad je bolje i dobiti žuti karton nego im dopustiti da dođu na naš nepostavljeni defenzivni blok.
S tim će Japanci sigurno računati?
– Sto posto. Pogotovo u drugom poluvremenu u kojem koriste Takumu Asana kao džokera, izrazitog brzanca. Baš kao i Kaorua Mitoma koji je odličan dribler. Po desnoj strani imaju Hirokija Ita, također nevjerojatno brzog igrača. Morat ćemo paziti i na Kamadu. Ne znam što će biti s Takehirom Tomiyasuom, bočnim igračem iz Arsenala, tu je pitanje u kojem će sustavu igrati. No, poznajući njihova izbornika Hajimea Moriyasua, najvjerojatnije će se odlučiti za varijantu s trojicom igrača u zadnjoj liniji i s dvojicom bočnih. To će u fazi obrane biti pet igrača, a u napadu će dva beka biti dosta visoko.
Kolika će im prepreka biti taj njihov “nema predaje” mentalitet?
– Sigurno će to biti veliki problem. Jer, oni su izjednačili svoj najveći doseg, a to je osmina finala. U utakmice protiv Njemačke i Španjolske ušli su rasterećeno, jer nitko nije očekivao da će pobijediti. Protiv Kostarike su, primjerice, izgubili utakmicu, a po formi su možda trebali dobiti. I protiv nas će biti rasterećeni. Ne možete ni pojmiti koliko Japanci zapravo cijene našu reprezentaciju. Oni će protiv nas ući sa stavom da nemaju što izgubiti. Na to treba biti pripremljen.
Analogno tome, svi očekujemo da Hrvatska mora pobijediti Japan. Koliko to može biti mentalni uteg igračima?
– Treba biti dobra psihološka priprema utakmice. Izrazito sam ponosan na ovu generaciju naših nogometaša. Nije to podcjenjivanje one generacije iz 1998. godine, nikako. No kada vidimo kako su oni prošli u Japanu i Koreji, četiri godine nakon Francuske, u usporedbi s ovom momčadi nakon Rusije, možemo biti ponosni na Dalićeve dečke. Taj pristup, entuzijazam, naboj mogu biti obrazac za generacije koje dolaze. Ne živimo na staroj slavi iz Rusije, dečki su došli u Katar napraviti novi rezultat. Promijenili smo mentalitet. Svi znamo kako su 2002. godine prošli Šuker, Bokšić, Prosinečki, najveće face hrvatskog nogometa nisu ni skupinu prošle. Ovi dečki i dalje su gladni uspjeha. To je najveća pobjeda našeg nogometa, opet smo se došli pokazati svijetu da smo prava velesila.
Mikićev broj mobitela ovih je dana posebno tražen u Japanu.
– Stalno me zovu. Ne traže nikakve informacije. U nedjelju imam intervju za njihovu nacionalnu televiziju. Oni sve znaju o Hrvatskoj, ne mogu im otkriti ništa što ne znaju. Možda im je Joško Gvardiol mala nepoznanica.
– Ne sumnjam u našu pobjedu i to će baš biti prava reklama. Dokaz je to samo koliko dobro radimo. Japanci su uvijek favorizirali Španjolsku i Njemačku i stalno su uzimali njihove trenere. Ovo je dobra poruka da mi ne zaostajemo i to ćemo vjerojatno potvrditi na ovom SP-u. Ako dobijemo Japan, u četvrtfinalu smo i onda će svima biti “drž’ gaće…”