“Nijedan dan u životu nije mi prošao bez knjige”: Kako su knjige spasile Alis Marić

Dok danas obilježavamo Svjetski dan knjige i autorskih prava, rijetko koja priča tako snažno pokazuje moć čitanja kao ona Alis Marić – gošće nove epizode podcasta Rastući s djecom.

Alis, najpoznatija book blogerica i osnivačica platforme Čitaj knjigu koja okuplja oko 900.000 pratitelja, procjenjuje da je tijekom života pročitala više od 5.000 knjiga. Čitati je počela već s četiri ili pet godina, a ta navika nikada nije prestala.

„Meni nijedan dan u životu nije prošao bez knjige“, kaže.

No, knjige za nju nikada nisu bile samo razonoda. Bile su utočište.

Kao djevojčica, odrastala je uz majku koja je bila brižna i posvećena – sve dok ih život nije razdvojio. Sa samo pet i pol godina, Alis odlazi u Njemačku i završava u internatu s časnim sestrama, bez znanja jezika i bez jasnog odgovora koliko će to trajati.

„Zamisli taj šok… dijete koje je stalno bilo s majkom odjednom je ostavljeno među nepoznatim ljudima.“

Dani su bili ispunjeni tugom, suzama i osjećajem gubitka, ali i prizorima koje, kako kaže, tada nije znala ni razumjeti. U takvom okruženju, knjige i likovi iz priča postaju njezin oslonac.

„Moji idoli su bili likovi iz knjiga – Crvenkapica, Pipi Duga Čarapa, Heidi. One su bile moje spasiteljice. Govorile su mi da moram biti hrabra.“

U svijetu u kojem se osjećala izgubljeno, priče su joj davale smisao, sigurnost i snagu.

„Vjerojatno su meni knjige – sve.“

Kasnije u životu, knjige su ponovno imale istu ulogu. Tijekom više od dvadeset godina rada u korporativnom svijetu, u kojem nije pronalazila ispunjenje, upravo su joj čitanje i priče pomagali da izdrži.

„Bila sam jako nesretna dok sam radila ono što nisam voljela. Knjige su mi tada bile bijeg.“

Danas, s odmakom i nakon velikih životnih preokreta, govori iz potpuno drugačijeg mjesta – mjesta mira: „Nemam više potrebu dokazivati se. Treba mi moj mir.“

I dok su nekad bile spas, danas su knjige njezin svjesni izbor i svakodnevni ritual.

„Postala sam žena koja uživa u životu… Slobodna sam.“

Na dan koji slavi knjigu i njezinu vrijednost, priča Alis Marić podsjeća na nešto što često zaboravljamo – knjige ne mijenjaju samo naše misli, nego ponekad i naš život.

Cijelu epizodu podcasta Rastući s djecom pogledajte na:

https://www.youtube.com/watch?v=NzVoOiTWJO4

Kako izgleda život bez potrebe za tuđim odobravanjem?

„Meni nijedan dan u životu nije prošao bez knjige“, kaže Alis Marić – žena koja procjenjuje da je tijekom života pročitala više od pet tisuća knjiga. No, iza te fascinantne brojke ne stoji samo ljubav prema čitanju, nego i život obilježen traženjem, padovima i hrabrim odlukama.

Uoči Svjetskoga dana knjige i autorskih prava koji se obilježava 23. travnja, u podcastu Rastući s djecom upoznajte Alis Marić, book blogericu i autoricu platforme “Čitaj knjigu”, koja okuplja oko 900.000 pratitelja iz cijele regije.

Alis s nama dijeli svoju životnu priču – priču o usponima i padovima koji počinju još u djetinjstvu, kada je majka ostavlja u internatu i time, kako kaže, uvelike određuje njezin životni put. Upravo tada, kroz likove iz priča i bajki, rađa se ljubav prema čitanju koja je prati cijeli život.

Između očekivanja i vlastitog puta

Alis otkriva kako je odrasla uz brižnu majku u u okruženju koje je naglašavalo sigurnost, disciplinu i „trpljenje“, zbog čega je dugo živjela život koji nije bio njezin. „Učili su me da treba imati sigurnu plaću i pognuti leđa. Nitko mi nije rekao: idi za onim što voliš.“ Završila je pravo, radila u velikim kompanijama, bila uspješna, ali duboko nesretna. „Bila sam toliko slomljena da sam fizički oboljela. To je bio trenutak kad tijelo kaže – ne.“ Tek tada počinje okretanje sebi i onome što je oduvijek bila – ljubiteljica knjiga, priča i ljudi.

Nema savršene majke

Majka troje djece postala je vrlo mlada, vođena intuicijom više nego pravilima. „Slušala sam sebe. Danas bi mi bilo puno teže uz svu tu buku i savjete.“

Posebno otvoreno govori o teškim trenucima – razvodu, bolesti sina i osjećaju krivnje koji prati roditelje. „Dijete sve osjeća. Najvažnije je da majka ostane mirna i vjeruje da će biti dobro.“ Ipak, s odmakom, zaključuje da kad su djeca odrasla u dobre i sretne ljude, znači da si ipak nešto napravio dobro.

Ne idealizira majčinstvo, ali ga vidi kao najvažniju životnu školu. „Nisam bila savršena majka. Puno sam griješila. Radila sam najbolje što sam znala.“ Dodaje kako nema savršene majke, ali da djeci treba pružiti jako puno bliskosti, ljubavi i povjerenja.

Ne morate posložiti život prije djece

Jedna od njezinih najsnažnijih poruka odnosi se na način na koji danas promatramo roditeljstvo. Alis se protivi ideji da se život mora „posložiti“ prije djece. „Ne ide to tako da prvo sve obaviš, pa onda imaš dijete. Dijete ide s tobom kroz život i gledajući tebe uči kako živjeti.“

Djeca sve uče gledajući nas pa tako i ljubav prema čitanju: „Djeca uče gledajući nas. Ako mi ne čitamo, ne možemo tražiti od njih da čitaju.“

Povjerenje umjesto kontrole

U vremenu strahova, zabrana i preopterećenosti informacijama, zagovara jednostavan, ali zahtjevan pristup – povjerenje. „Zabrane su najgora vrsta odgoja. Što više braniš, to dijete više želi.“

Svojoj djeci nije branila izlaske, društvene mreže ni pogreške, ali je postavljala jasna pravila. Ističe kako je posebno važno izgraditi dobar odnos:  „Najvažnije je da dijete zna: kad je najgore, doći će meni.“

Snaga knjiga i empatije

Knjige su za Alis više od hobija – one su način razumijevanja svijeta. „Mi živimo jedan život, a kroz knjige živimo tisuće.“ Upravo su joj knjige, kaže, pomogle da postane tolerantnija i manje sklona osuđivanju. Danas je privlače teške teme – ratovi, traume, disfunkcionalne obitelji – jer, kako kaže, upravo tamo nastaje razumijevanje.

Sloboda koja dolazi s vremenom

Danas sebe opisuje jednostavno: „Slobodna sam. Slobodna ptica.“ Bez potrebe da udovoljava, bez straha od tuđih mišljenja, govori mirno, rasterećeno i bez potrebe za dokazivanjem: „Nemam više potrebu da me itko hvali. Jako mi treba moj mir. Postala sam žena koja uživa u životu.“ Ali do tog mjesta, kaže, ne postoji prečac. „Ne može se preskočiti. Došli smo ovdje učiti.“

Ana Pavlović
urednica i voditeljica podcasta Rastući s djecom