ŠKORIĆ: Neka je vječna slava Stjepanu Radiću i svim hrvatskim velikanima, a vječna zahvalnost hrvatskim braniteljima

Veteran Domovinskog rata, bivši saborski zastupnik Petar Škorić na društvenim mrežama je podsjetio kako je na današnji dan, 8. kolovoza 1928., od posljedica atentata izvršenog u beogradskoj Narodnoj skupštini preminuo je Stjepan Radić, hrvatski velikan, narodni tribun i nepokolebljivi borac za prava, slobodu i dostojanstvo hrvatskoga naroda.

‘Bio je proganjan i zatvaran, ali nikada nije odustao od svojih uvjerenja. Suprotstavljao se centralizmu i velikosrpskoj hegemoniji te ustrajno zastupao pravo hrvatskoga naroda da bude svoj na svome i slobodno odlučuje o svojoj budućnosti.

Dana 20. lipnja 1928. zastupnik Narodne radikalne stranke Puniša Račić zapucao je na hrvatske zastupnike usred Narodne skupštine u Beogradu. Ubijeni su Pavle Radić i Đuro Basariček, ranjeni Ivan Pernar i Ivan Granđa, a Stjepan Radić zadobio je teške rane od kojih je nekoliko tjedana poslije preminuo. Metak je zaustavio Radićev život, ali nije mogao zaustaviti hrvatsku težnju za slobodom’, podsjeća Škorić.

Dodaje kako su njegove ideje nastavile živjeti u naraštajima hrvatskih domoljuba.

‘Desetljećima poslije dr. Franjo Tuđman okupio je hrvatski narod oko ideje državne samostalnosti, a hrvatski su građani svoju volju jasno iskazali demokratskim putem. Kada je toj volji odgovoreno pobunom i velikosrpskom agresijom, hrvatski branitelji stali su u obranu Domovine.

Uz golemu žrtvu poginulih, nestalih, ranjenih i prognanih, Hrvatska je obranjena i oslobođena, a ostvareno je ono za što su se naraštaji prije njih borili – samostalna, suverena i međunarodno priznata Republika Hrvatska. Radić i njegova borba za hrvatska prava. Tuđman i ostvarenje hrvatske državne ideje. Hrvatski branitelji i obrana i oslobođenje hrvatske države. To je povijesna nit koju moramo čuvati i prenositi budućim naraštajima’, naglašava Škorić.

Ističe kako odgovor mora biti istina.

‘Posebno danas, kada još uvijek svjedočimo pokušajima povijesnog revizionizma i prikazivanja hrvatskoga naroda i njegove borbe za slobodu kroz etikete fašizma, odgovor mora biti istina. Istina o atentatu na hrvatske zastupnike 1928. Istina o političkim pritiscima i represiji. Istina o velikosrpskoj agresiji devedesetih. Istina o okupaciji dijela Hrvatske i BiH, prognanicima, logorima, nestalima i ubijenima.

Ali i istina o hrvatskoj pobjedi, oslobođenju zemlje i stvaranju države demokratskom voljom njezinih građana. Samo činjenicama, znanjem i upornim čuvanjem povijesne istine možemo se kvalitetno suprotstaviti svakom pokušaju zamjene teza, stigmatiziranja hrvatskoga naroda i relativiziranja agresije. To dugujemo žrtvama, hrvatskim braniteljima i generacijama koje dolaze.

I zato je neshvatljivo da gotovo stoljeće nakon Radićeve smrti još uvijek nemamo veliki hrvatski igrani film dostojan njegova života i žrtve. Mladi naraštaji trebaju upoznati čovjeka koji je pokazao kako se voli svoj narod i koliko visoka može biti cijena borbe za njegova prava.

Radić je za hrvatska prava podnio najveću žrtvu. Tuđman je poveo Hrvatsku prema državnoj samostalnosti. Branitelji su je svojom krvlju i hrabrošću obranili i oslobodili.

Na nama je da čuvamo istinu i Hrvatsku koju su nam ostavili. Neka je vječna slava Stjepanu Radiću i svim hrvatskim velikanima, a vječna zahvalnost hrvatskim braniteljima!’, zaključuje Škorić.