Ali tisuće koje je iza sebe ostavio neće se vratiti.

Neće se vratiti dječak koji je posljednji put zagrlio majku prije nego što je odveden.
Neće se vratiti otac koji nije dočekao da vidi svoju djecu kako odrastaju.

Neće se vratiti majke koje su desetljećima čekale samo jednu kost svoga djeteta, da je mogu dostojanstveno pokopati.

Iza njega nisu ostale samo presude i stranice povijesti.

Iza njega su ostale prazne kuće.
Prazna mjesta za stolom.
Majke bez sinova.
Djeca bez očeva.
Groblja bez imena i masovne grobnice pune nečijih posljednjih zagrljaja.

Velikosrpska agresija kojoj je služio ostavila je krvavi trag i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini!

A onda Srebrenica.

Osam tisuća i više ubijenih Bošnjaka. Tisuće obitelji kojima je u nekoliko dana zauvijek oduzeto sve. I danas postoje majke koje nemaju cijele posmrtne ostatke svojih sinova.

Zato danas ne treba slaviti ničiju smrt.

Treba se pokloniti žrtvama.
Jer Ratko Mladić je otišao pred Boga.

A mi koji smo ostali, imamo samo jednu obvezu: ne dopustiti da se ikada zaboravi što se dogodilo i kome se dogodilo.

Zbog svih nevinih ubijenih u Hrvatskoj.
Zbog svih nevinih ubijenih u Bosni i Hercegovini.

Zbog Vukovara.
Zbog Škabrnje.
Zbog Srebrenice.
Počivajte u miru, nevine žrtve.

Vi ste imena.
Vi ste životi.
Vi ste nečiji sinovi, očevi, muževi, braća i prijatelji!

I nikada nećete biti samo broj!

 

Tihomir Šarac