ZAŠTO OD BiH ŽELE STVORITI ISLAMSKU DRŽAVU: Zabrinjavajuće poruke učenice generacije iz Konjica

Dok je Haris Zahiragić, bošnjački radikal, dužnosnik SDA, u studiju HTV-a u manirima kavanskog kavgadžije širio laži o položaju Hrvata u BiH i minimizirao višestruko gaženje političkih prava ovog naroda, otvoreno dajući do znanja da Hrvati nemaju pravo čak ni iznijeti svoj prijedlog na koji način svoja prava zaštiti, u BiH odigrala se još jedna naoko bezazlena epizoda rušenja koncepta sekularizma i pretvaranja BiH u islamsku državu. Mjesto radnje bio je Dom kulture u Konjicu, povod Dan prve osnovne škole i ispraćaj malih maturanata. Kao i svih ranijih godina, ovim povodom nagrađena je i učenica generacije u ovoj odgojno-obrazovnoj javnoj ustanovi u kojoj se nastava izvodi po dva nastavna plana i programa, bosanskom i hrvatskom. U školskoj 2025./2026. godini učenica generacije je H. R. Govor koji je održala ova 15-godišnja djevojčica, sudeći po reagiranju njezina oca Dine R. na društvenim mrežama, zasmetao je pojedinim nastavnicima. Ali poruke podrške djevojčici bile su glasnije te su ušutjele sve one koji su pokušali ukazati na jedan od plodova dugogodišnjeg utjecaja islamske zajednice na djecu od najranije dobi i postupno uvlačenje vjere u institucije što je u suprotnosti s konceptom sekularizma po kojem država koja se deklarira sekularnom, a BiH se takvom predstavlja, nema službenu religiju, zakoni se ne temelje na vjerskim dogmama, a građani uživaju potpunu slobodu savjesti, vjeroispovijesti ili se pak mogu deklarirati ateistima i nitko to pravo ne smije osporiti niti ga zbog toga diskriminirati.

Kada 15-godišnja djevojčica kaže da je protiv maturalnih zabava te predloži da se u školi osigura prostor za molitvu kako učenici ne bi morali birati između nastave i duhovnih potreba koje su za nju važnije od nastave, onda nema nimalo sumnje da je pretvaranje BiH u islamsku državu sveobuhvatan proces za kojeg je pitanje može li se više i na koji način zaustaviti. „Kraj škole se obilježava maturalnim zabavama u kojima se gleda kako je koji učenik odjeven, koji ima više. Mislim da bi se kraj školovanja mogao obilježiti na ljepši način, a djecu koja odbijaju ići na maturu i biraju svoj put ne bi se smjelo osuđivati“, jedna je od poruka koju je učenica generacije Prve osnovne škole u Konjicu uputila u svome obraćanju sa željom da se uz njezine poruke gradi bolja budućnost. A u toj budućnosti prostor za molitvu po njezinu mišljenju trebala bi imati svaka škola. „Svaka bi škola trebala imati prostor za molitvu bez obzira na vjersku pripadnost učenika. Jer učenik ne bi morao birati između nastave i duhovnog života koji je važniji od nastave“, mišljenje je koje je iznijela H. R., zaboravljajući pri tomu da su džamije i crkve te pravoslavni hramovi u njezinu Konjicu oduvijek bili mjesta za molitvu i da vjera u školi ne može imati veću važnost od obrazovno-odgojnog procesa radi kojeg škole postoje. Govor je H. R. završila za porukama solidarnosti s djecom Gaze, koja, naglasila je, nemaju mogućnosti školovati se. „Kad ste umorni i razmišljate o odustajanju, sjetite se Gaze i djece koja ne mogu u školu. Zato cijenimo svoj mir i slobodu“, poručila je učenica generacije uz poruke o potrebi uvođenja sustava koji ograničavaju slobodu mnogima, a prije svim ženama koje se u islamskim državama u kojima su vjera i njezini zakoni dio institucija smatraju manje vrijednima.

Apsurd je da je poruku kojom poziva na jednaka prava na vjerske obrede u školama za sve učenike bez obzira na njihovu vjersku pripadnost poslala upravo iz Konjica u kojem se nakon rata, 2002. na katolički Božić dogodilo trostruko ubojstvo motivirano upravo vjerskom mržnjom kada je pripadnik vehabijskog pokreta Muamer Topalović iz mržnje ubio troje, a teško ranio još jednog člana obitelji Anđelić u njihovu domu u Kostajnici dok su se pripremali za najradosniji kršćanski blagdan. Naravno, nije kriva djevojčica koja ne pokazuje suosjećanje s žrtvama onih s kojima dijeli životni prostor već oni koji uporno rade na pretvaranju BiH u islamsku državu i koji su, pokazao je ovaj primjer, glasniji od nastavnika koji su pokušali upozoriti na urušavanje koncepta sekularizma kojeg očito sami nisu u stanju zaustaviti. O ovom vrlo opasnom događaju, iako su bili na proslavi, dosad se javno nisu očitovali predstavnici obrazovnih ustanova ni javnih institucija koji su nazočili govoru djevojčice. Njezino obraćanje, kao i javna potpora njezina oca Dine R., pokazali su da proces unošenja vjerskih zahtjeva u javne škole više nije prikriven ni sporadičan, nego sve otvoreniji i agresivniji pritisak na sekularni karakter obrazovanja u BiH.