Još jedna zima je iza nje. Ni korona je nije ozbiljnije smetala. Sve su pripreme na vrijeme izvršene za proljetnu sadnju. Ništa čudno da se ne radi o stogodišnjoj osobi.
Iznimno ugodno vrijeme mami vrijedne poljodjelce na njive ovih dana.
Tako je i u Brigu u Batinu nadomak Posušju.
Dok su se bijeli oblaci loptali nad Brigom, vrijedna starica Iva s rodbinom i prijateljima sadila je krumpire.
Zna stojednogodišnjakinja, radišna, pokretljiva i još u izvrsnoj snazi što je potrebno njivi. Bogato je njeno životno i ,,kopačko” iskustvo.
Priprema tla, razoravanje, frezanje, đubrenje te odabir izvrsne sorte krumpira.
“Moli i radi sinko!”- deviza joj je od pamtivijeka…
Tako je bilo i ovaj put. Dva puta tjedno posti, a nekad i češće.
Pomolili su se i Bogu zahvalili na zavjetnoj kapelici u selu podignutoj na Ivinu inicijativu. Potom pripremljene krumpire zasadili u zemlju nadomak Ivine velebne kamene kuće.
Pitamo je – je li zadovoljna medijima? Kako gleda što je pratimo?
“Ma sinko sve je uredu, ali jedan je prije pešest godina napisa malo ukrivo da ja kopam vrta…”
Pa zar nisi kopala, pitamo.
“Nije, ovo je njiva moj sinko!” – kaže kroz smijeh draga žena.
Privilegija je biti na stotom rođendanu prošle godine. To mi se i posrećilo. Također je zadovoljstvo pratiti njen osebujni radni elan i u sto prvoj godini.
To se uistinu rijetko susreće. Zadivljujuća je njena snaga u molitvi i radu…
Bog joj svako dobro dao i nadalje…
Mi smo je posjetili ove zime, ako još uvijek niste pogledajte:
Hercegovka.net