0
0
Dva posavska mjesta u Republici Srpskoj, jedno tik uz drugo, Hrvatska i Srpska Tišina. Dvije strane, dvije sudbine, dvije istine. Ona hrvatska nekako je sve tiša. Nema poštu, školu, dom zdravlja, na ulicama se ne čuje dječji smijeh.
Radost i ljubav
Ipak, mještani se ne žale previše, sretni su što su barem na svojim ognjištima. Danas pet sela župe Tišina djeluje tužno i pusto sa svega 170 povratnika od nekadašnjih nekoliko tisuća. Posjetili smo s razlogom taj nekada bogati posavski kraj jer, unatoč svemu, smijeh u Tišini ipak nije posve utihnuo. Radost i ljubav ipak stanuju u obitelji Bartolović s dvoje djece, jedine u toj posavskoj župi.
Obitelj Ivanke i Miroslava Bartolovića bila je među prvim povratnicima u Hrvatsku Tišinu i najmlađa je povratnička obitelj, jedina s dvoje djece školske dobi. Vratili su se u porušeno mjesto i opustošenu kuću. Nisu odustali jer ljubav je bila vodilja u njihovu životu u kojem su dobili i odgojili dvoje djece – Katju i Ivana. Bila je to svojedobno glavna medijska vijest kada smo zabilježili da je rođeno prvo dijete u povratničkoj župi. Nakon 15-ak godina ponovno smo obišli obitelj Bartolović. Dočekala nas je radosna obitelj koja je potvrdila poznatu istinu, za istinsku sreću ne treba mnogo.
– Povratnici smo u naše rodno mjesto. Vratili smo se prije dvadeset godina, 2003. Suprug se želio vratiti kući, dobili smo ovdje i dvoje djece te, unatoč svemu, sretni smo. Kuću smo obnovili uz pomoć Vlade Republike Hrvatske, Ivan i Katja pohađaju deveti odnosno osmi razred. Nastavu pohađaju u Domaljevcu po hrvatskom programu, što znači da ih svako jutro vozim i vraćam. Ivan ima i asistenta u nastavi jer ima poteškoća u razvoju, no i on je sretan ovdje. Osjećamo ljubav prema djeci, prema obitelji, prema svojoj rodnoj grudi i ništa nam nije teško – kaže nam Ivanka.
U prekrasnom okružju nedirnute prirode Bartolovići su sagradili kutak samo za sebe, bave se poljoprivredom i u svemu im pomažu djeca.
– Mi smo se naviknuli na ovaj mir. Kad odemo negdje drugdje, u mjesta koja su više naseljena, u neki veći grad, neobično nam je i svi kažemo – jedva čekamo povratak u svoj mir i Tišinu – dodaje Miroslav.
Katja i Ivan ovih su dana primili i sakrament svete potvrde, a podijelio im ga je vrhbosanski nadbiskup u miru kardinal Vinko Puljić. Na krizmi nisu očekivali toliko gostiju. Potporu u ovom svečanom činu pružili su im svi prijatelji iz škole, razrednici, čak i načelnik općine Domaljevac-Šamac Stjepan Piljić.
Nije lako
I župnik fra Blaž Marković ne skriva radost što je Tišina ovih dana imala svečanost jer je najmlađa obitelj krizmala dvoje djece, jedine u župi. Danas župa, kaže nam župnik, živi usporenim, ali mirnim životom kojemu nedostaju najviše mlade obitelji kao što su Bartolovići.
– Nije lako, ali ovi ljudi ovdje žive mirno, sve su starije osobe i radosni su što su u svojim domovima. Bogu se mole, pomalo rade u svojim vrtovima, a oni koji mogu, bave se i poljoprivredom – kaže nam župnik.
