0
0
U šoku sam! Hvala svim od srca! Rekli su mi da imam 6 mjeseci života, borit ću se do kraja. Sad sam hrvatska državljanka i mogu na transplantaciju, jecala je mlada majka kad smo je nazvali.
Prekrasne vijesti! Nakon što je 24sata objavio potresnu priču o mladoj majci kraj Pule kojoj su doktori dali samo nekoliko mjeseci života i koja nam je rekla da smo želi biti tu kad joj sin prvi put kaže ‘mama’, Mileva Simetić Salija (26) dobit će hrvatsko državljanstvo! Potvrdili su nam to neslužbeno u MUP-u!
Javili smo novost Milevi. Rasplakala se od sreće. Jecala je dok ju je suprug s dijalize gdje svaki dan po šest sati prima dijalizu u pulskoj bolnici, vozio kući da legne i spava.
– U šoku sam. Hvala vam, hvala svima od srca. Hvala na brzoj reakciji iako sam još u ožujku predala zamolbu za državljanstvom, jer sam udana u za hrvatskog državljanina i u prosincu rodila našeg sinčića Luana. Ne znam kud bi od sreće. Srce i duša se raduju, ali je tijelo onemoćalo. Ali sad sam dobila svu snagu ovog svijeta i borit ću se do zadnjeg atoma snage. Sad ću biti hrvatski državljanin i možda uskoro dođem na transplatacijsku listu jer mi hitno trebaju jetra i bubrezi. Imam još najviše šest mjeseci života bez toga ili bez skupog lijeka oxlumo koji po injekciji košta 380.000 dolara. Možda uspijem skupiti za bar jednu, dok ne dođem na transplatacijsku listu – rekla nam je kroz suze 26-godišnja majka.
Mjesecima čeka potvrdu
Podsjećamo, kako je rodom iz BiH, u Hrvatskoj nije imala pravo na transplantaciju jetre i bubrega, iako ovdje živi pet godina, udana je i rodila je dijete. Mjesecima je čekala potvrdu za dobivanje hrvatskog državljanstva što bi joj moglo spasiti život. I dobit će ga.
Rješenje je, kako doznajemo, na putu i Mileva će uskoro dobiti državljanstvo!
– Moj sin će možda imati prilike upoznati bolje svoju mamu, a mama će, zahvaljujući svim dobrim ljudima koji su uplatili da mi injekcije produže život, možda imati priliku gledati svog jedinca kako odrasta. U meni se rodila velika vjera. Jest ću. Moram, makar imam mučnine. Ljubit ću sina i pričat ću mu kako se u dva dana sve pokrenulo i kako nam se život vrtoglavo okrenuo i pružio nadu. Ima dobrih ljudi i hvala im. Do sada je na moj račun sjelo 145.000 eura. Hvala svima koji su od usta sebe i svoje djece odvojili makar euro. Bog vas sve blagoslovio – pričala nam je Mileva u jednom dahu nakon što smo joj rekli sretne vijesti.
Želja joj je doživjeti da joj sin kaže ‘mama’
Kako nam je rekla u ranijem razgovoru, sin joj je sve i samo ga želi gledati kako raste.
– Najveća želja na svijetu je doživjeti da moj šestomjesečni Luan meni jednog dana kaže ‘mama’. Da ga gledam kako čini prve korake, kako raste. Jedini spas su mi preporučene skupe injekcije oxlumo, koje bi me održale na životu dok jednoga dana ne dođem na listu za transplantaciju jetre, a kasnije i bubrega. Ali to je trenutačno nemoguće jer nemam hrvatsko državljanstvo iako sam udana u Puli i tu sam rodila svog dječaka. Oni imaju državljanstvo, a ja sa strepnjom čekam odgovor od MUP-a. Zahtjev sam predala još u ožujku, jecala je Mileva Simetić Saliji (26) dok je jedva držala sinčića u naručju.
On je pravo čudo, s obzirom na to da Mileva nije ni znala da može ostati trudna dok svakoga dana protekle tri godine ide na dijalizu. Svaki dan, osim nedjelje, na dijalizi je po 6 sati, a onda umorna i iscrpljena dolazi kući. Legne i spava. Hodati ne može.
Nosi je muž u naručju ili je pridržava dok pokušava napraviti nekoliko nesigurnih koraka. Ne može podići sinčića.
Nije ni znala da može ostati trudna
Mileva ima 40 kilograma i rane po tijelu koje nam je pokazala. Bole je i otvaraju se iznova. Ali najviše je boli duša gledajući sina koji ju treba, a ona od iscrpljenosti ne može često ni govoriti.
Dok razgovaramo s njom u njezinoj kući u Vintijanu trese se kao prut. Njezina dijagnoza je primarna hiperoksalurija tip 1, zbog čega su joj zatajili bubrezi.
Oštećena joj je i jetra, zbog čega treba transplantaciju i jetre i bubrega. To je autosomno stanje koje rezultira povećanim izlučivanjem oksalata u bubrezima, a kasnije u kostima, zglobovima, koštanoj srži, srcu…
– Imam genetski poremećaj jetre koja stvara previše oksalata i stvaraju se brojni kamenci. Osim bubrega i jetre, bolest napada oči, tkiva, srce i sve druge organe. Bolest mi je dijagnosticirana kad sam imala četiri godine. Ali sve je bilo dobro i cijelo vrijeme sam bila pod kontrolom. Istu bolest ima i moj mlađi brat, kojemu je naša mama dala bubreg, a jetra mu je transplantirana u Padovi. On je dobro. Otac mi je srčani bolesnik i ne može pomoći. Imala sam 2001. godine u Beogradu operaciju oba bubrega i mokraćnih puteva. Rodom sam iz Zvornika, a u Hrvatsku sam stigla 2018. godine kao sezonski radnik. Upoznala sam tu svog predivnog muža, u trgovini u kojoj sam radila. I ostala sam. Ovdje je moj dom, moje sve. Udala sam se prije dvije godine. Sve je bilo dobro, dok jednoga dana nisam počela jako povraćati,osjećati se loše i imati krvi u urinu. Sva sam natekla. Nalazi su bili porazni – priča vidno iscrpljena žena.
– Nakupljeni oksalati su mi napali i srce. Često teško dišem, ali srce kuca. Kuca za mog sina. On je pravo malo čudo. Do 26. tjedna nisam znala da sam trudna. Nitko nije znao. To jednostavno nije bilo moguće. Na dijalizi su primijetili da krv, iako je primim, negdje ubrzano gubim. Nisu znali što je. I kad sam izvadila nalaze i nakon toga hitno poslana na ginekologiju, imala sam što vidjeti. Na ultrazvuku je snažno kucalo srce mog dječaka. Bog mi ga je poslao u svoj mojoj agoniji kao znak da se borim. Osjećala sam pokrete svog mališana cijelo vrijeme dok sam ležala na dijalizi priključena na aparate i cijevi. Luan je rođen zdrav, a kasnijim testiranjima je utvrđeno da, hvala Bogu, nema tu bolest. Ako ovako nastavim bez pomoći, preživjeti neću. Ne još dugo. A skupe injekcije, od kojih jedna stoji 380.000 dolara, održavale bi me na životu dok možda jednoga dana ne dobijem državljanstvo i dođem na transplantacijsku listu. Injekcije bi primala jedanput mjesečno prva tri mjeseca, a poslije svaka tri mjeseca po jednu. Tih injekcija nema u Hrvatskoj. Lijek bi blokirao moju jetru da ne proizvodi oksalate. Dijaliza ih sad ne uspije očistiti i već su se nataložili u mom tijelu – zajecala je opet.
Ravnateljica pulske bolnice, dr. Irena Hrstić, kratko je potvrdila da je upoznata s teškim stanjem pacijentice i dodala kako svi daju sve od sebe da joj se pomogne. Iz MUP-a su nam na upit o rješavanju njezina slučaja odgovorili da je 15. lipnja zatraženo mišljenje nadležnog Ministarstva zdravstva.
