0
1
Najveći i najvažniji kršćanski blagdan Uskrs, osim svojim liturgijskim dijelom, obilježen je brojnim običajima koji sežu u davnine, a mnogi od njih održali su se do danas. Tako je Uskrs tradicionalno obilježen blagoslovom uskrsnih košarica s hranom. Uskrsna pogača, kuhana jaja, šunka, sir, hren, rotkvice, vino… neizostavni su njihov dio. Na blagoslov nose se u crkvu već u subotu uvečer, na uskrsno bdjenje, koje je posebno dojmljivo kada se u zamračenoj crkvi zapali uskrsna svijeća, čiji plamen iz ruke u ruku, od svijeće do svijeće, obasja cijelu crkvu u toj uskrsnoj noći. Blagoslov košarica je i za ranih uskrsnih misa, a posvećena hrana iz blagoslovljene košarice posebno se tretira i gleda se kako bi svaki ukućanin, uz redovitu porciju, dobio dio onoga što je blagoslovljeno u crkvi toga jutra ili večeri prije. Onima koji su ispostili cijelu korizmu svaki zalogaj s uskrsnog stola i svaki gutljaj ima posebnu draž jer su osjetila u proteklih 40 dana otupjela i svakome se čini kako se sa svakim zalogajem vraća život u njegovoj punini i sa svim njegovim bojama, okusima i mirisima.
Bogatstvo običaja
Od blagoslovljene hrane ne smije ništa preostati, odnosno ništa se ne baca. Ako se ne pojede do kraja, brižno se sprema za sljedeći obrok. Obilni uskrsni doručak nerijetko zna baciti sjenu na raskošni uskrsni ručak na kojemu se najčešće nađe janjeće pečenje. A košarica s bojenim tvrdo kuhanim jajima ostaje još od doručka na stolu. I sve ima svoju simboliku, od jajeta koje predstavlja rađanje novoga života do janjeta u kojemu se može prepoznati pashalna žrtva. Uskrsna trpeza nastavak je liturgijskog slavlja iz crkve u kućnoj crkvi. Euharistija se nastavila agapeom, gozbom zajedništva i ljubavi, pa Uskrs nije samo trenutak i ne može se ograničiti samo na jedan dio dana, jer on traje u svim svojim dimenzijama.
Obilni uskrsni doručak slijedi tek nakon dolaska s jutarnje uskrsne mise, na kojoj je blagoslovljena hrana. Dok stanovnici grada u velikoj mjeri zanemaruju taj običaj, u selima je nezamislivo da se na uskrsnu misu ode bez košare pune šunke, jaja, slanine, domaćega kruha, kolača… Dakako, ne nosi se sve što je pripremljeno za uskrsni zajutrak, nego pomalo od svega. I od čega će svatko dobiti dio. U nekim krajevima čak postoji i “protokol” po kojemu se to radi. Primjerice, najprije će se zagristi malo hrena, zatim jaja sa solju i potom ostalo. A sve što preostane od blagoslovljene hrane, do posljednje mrvice, bacit će se u vatru jer se smatra da bi bio grijeh da se po tome gazi ili baci bilo gdje drugdje.
Domaću kuhanu šunku danas su zamijenile instant rol-šunke, uglavnom bez pravoga okusa i
mirisa, koje u nosnicama teško mogu pobuditi sjećanje na neki Uskrs iz djetinjstva. Za domaću šunku (onu s kosti) pravilo je da se kuha onoliko sati koliko je teška (npr. četiri sata = četiri kilograma). Poželjno je da se to učini dan prije i da se ostavi u vodi u kojoj se kuhala kako se ne bi sasušila.
Uz šunku je obvezan svježe nariban hren. No, kako je mnogima nedostupan onaj tek ubran iz vlastitog vrta, zamijenit će ga hren iz tube ili staklenke, koji s onim iskonskim veže samo poprilična ljutina. Tvrdo kuhana jaja, bojena i nebojena, koriste se za međusobno tucanje jajima, što je jedan od najstarijih uskrsnih običaja. No, pojedu li se sva koja se odjednom nađu u tanjuru, vrlo lako može doći do povećanja kolesterola u krvi. Mladi luk, crvene rotkvice, salata, domaći kruh, svježi sir i vrhnje dio su tradicionalne trpeze kontinentalne Hrvatske na kojoj caruje kuhana šunka. A za desert se preferiraju manje luksuzni, ali nimalo lošiji kolači, poput orahnjače, makovnjače, slatkoga kruha pince i slično. Zanimljivo je da je upravo taj slatki uskrsni kruh, žut od umiješanih jaja u glatko brašno, poveznica kontinenta i obale. Dalmacija, naime, ne poznaje uskrsni doručak u onome obliku u kojemu će se naći na stolovima kontinentalne Hrvatske. Nema šunke, ali zato je pinca obvezna. Baš kao i janjetina, pečena na ražnju, pod pekom ili u pećnici, svejedno. Naravno, može i janjeća juha. U najvećem dijelu Hrvatske uskrsni ručak bez janjećeg pečenja gotovo je nezamisliv.
Zanimljivo, premda je Uskrs najveći i najvažniji kršćanski blagdan, s njim je u našim krajevima povezan niz praznovjerja. Primjerice, vjerovalo se da oblačenje nove odjeće na Uskrs, kada se obnavlja cijela priroda, sigurno donosi sreću. Onaj pak tko na uskrsno jutro proguta prve tri ljubičice poštedjet će ga “hladna groznica”, dok su se uskrsni buketi od vrbinih maca i ispuhanih jaja smatrali zaštitom od vještica.
Onaj tko bi u uskrsnoj noći iskopao korijen perunike i nosio ga osušenoga na goloj koži, vjerovao je da će ga to učiniti otpornim na udarce i boli. Ako na Uskrs pada kiša, vjerovalo se da će tako biti svih šest nedjelja poslije Uskrsa.
U Zlataru i okolnim selima, u Hrvatskom zagorju, žene s blagoslovljenom hranom u košarama na neki se način natječu koja će prva stići kući kako bi, prema vjerovanju, njezina kuća prva okopala kukuruze i završila radove na zemlji. U Mariji Bistrici znalo se stavljati bukove grančice u mlijeko kako bi ga tijekom cijele godine bilo dosta.
Slično je i u svijetu, pa istuče li vas netko brezovom šibom na Cvjetnu nedjelju, tjedan dana prije Uskrsa, a nalazite se u Finskoj, nemojte se naljutiti ili slučajno uzvratiti. Tamošnji običaji kažu da to donosi sreću i podsjeća na Isusov ulazak u Jeruzalem.
Početak Velikoga tjedna pred Uskrs nije, naime, isti diljem svijeta. Uskrsni običaji razlikuju se od države do države. U Švedskoj će djeca, primjerice, na Veliku subotu, noć prije Uskrsa, obući duge suknje i kape i od vrata do vrata s lončićem za kavu moliti slatkiše. U Švedskoj je Uskrs u znaku žute boje, a završit će u nedjelju velikim vatrometom, popraćenim gromoglasnom bukom i spaljivanjem zle uskrsne vještice.
Zateknete li se u Njemačkoj, požurite na uskrsno jutro na bunar, koji je okićen cvijećem, kako biste se prvi umili jer Nijemci vjeruju da tko se prvi umije na okićenom bunaru, zauvijek ostaje mlad i lijep.
Branje cvijeća vezuje se i uz Švicarsku, gdje se uskrsnu nedjelju naziva još i “danom vijenca”. Djevojčice, naime, beru cvijeće kako bi isplele vjenčiće, dok dječaci u to vrijeme izrađuju frulice.
Austrijskoj djeci uskrsna je nedjelja također važan dan jer se “naoružaju” štapovima koje okite perecima i jabukama i tako idu u crkvu. U nekim se mjestima po Austriji održao običaj vožnje drvenim kolima koja stvaraju veliku buku.
U Francuskoj djeca na uskrsnu nedjelju traže jaja i čokoladnoga zeca, koje su roditelji sakrili. Postoji i tradicija da djeca gledaju u nebo i čekaju da se pokaže uskrsno zvono za koje se vjeruje da će se iz Rima spustiti na Francusku.
U Italiji je Uskrs obiteljski blagdan, kada se sastaje najšira obitelj, slavi se, bučno veseli, jede i pije, dok je običaj da se na Uskrsni ponedjeljak odlazi na izlet u krugu obitelji i prijatelja.
Španjolski je Uskrs poznat po svojoj zadivljujućoj procesiji, a najpitoresknija je u Sevilli u Andaluziji u kojoj sudjeluju tisuće Španjolaca. Ukupno postoje 52 procesije i svaka počinje od manje crkvice prema katedrali Santa Marije i vraća se natrag, što može potrajati i po osam sati. Na početku povorke su “costalerosi”, kipovi svetaca u naravnoj veličini, koji su teški i po stotinu kilograma. U New Yorku je poznata uskrsna parada na Petoj aveniji, gdje defiliraju kola ukrašena cvijećem i lijepo obučeni stanovnici toga grada. U Washingtonu na Uskrsni ponedjeljak u vrtu Bijele kuće započinje igra s jajima koja se kotrljaju po vrtu, a svaki sudionik na dar dobiva od predsjednika SAD-a i njegove supruge po jedno jaje od drva.
Vecernji.ba
Da ono umivanje cvijećem na cvjetnice i nije praznovjerja,već bi rekao nekakva zaštita od reakcija na proljetni plan i zaštita na alergije.
Što stručnjaci kažu na to?