Prošlo je 34 godine od 31. ožujka 1991., dana koji je u hrvatskoj povijesti ostao zapamćen kao “Krvavi Uskrs” – prvi oružani sukob između hrvatskih snaga i pobunjenih srpskih paravojnih postrojbi na Plitvičkim jezerima. Tog dana smrtno je stradao Josip Jović, 22-godišnji pripadnik Jedinice za posebne zadatke MUP-a RH, postavši prva žrtva Domovinskog rata.
Početak oružanog otpora
U proljeće 1991. godine, napetosti između hrvatskih vlasti i pobunjenih Srba u dijelovima Hrvatske eskalirale su. 30. ožujka 1991., pobunjeni Srbi, potpomognuti snagama iz Srbije, zauzeli su Nacionalni park Plitvička jezera i blokirali prometnicu prema Dalmaciji. Kao odgovor, hrvatske snage pokrenule su akciju oslobađanja područja.
U ranim jutarnjim satima 31. ožujka, pripadnici specijalne policije MUP-a RH upali su na Plitvice, gdje su ih dočekali žestoki napadi pobunjenika. U žestokoj razmjeni vatre ranjeno je više hrvatskih redarstvenika, a Josip Jović je pogođen mecima i preminuo na licu mjesta.
Heroj Domovinskog rata
Josip Jović, rođen 21. studenog 1969. u Aržanu kod Imotskog, od malih je nogu pokazivao hrabrost i ljubav prema domovini. Početkom 1991. godine pridružio se redarstvenim snagama te je, bez oklijevanja, sudjelovao u jednoj od prvih borbenih akcija za obranu Hrvatske. Njegova žrtva simbolizira početak otvorenog oružanog otpora agresiji.
Sjećanje na Josipa Jovića
Svake godine, na obljetnicu njegove pogibije, predstavnici državnih vlasti, branitelji i građani odaju počast Josipu Joviću na Plitvicama, gdje je podignut spomenik u njegovu čast. Njegovo ime urezano je u povijest kao simbol hrabrosti i borbe za slobodnu Hrvatsku.
“Krvavi Uskrs” označio je prekretnicu u Domovinskom ratu, a žrtva Josipa Jovića ostaje trajni podsjetnik na cijenu slobode koju danas uživamo.