0
0
Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije u Tolisi od davnina je molitveno središte posavskoga kraja u kojem se katolici okupljaju i dolaze s prostora susjednih župa kako bi proslavili blagdan Velike Gospe ili u narodu poznatije – Gospojinu. Brojna prisjećanja svjedoče kako su toliški franjevci i katolici čvrsto vezani uz svoj zavičaj i priljubljeni uz Isusovu Majku Mariju. Štovali su je i štuju, u njoj nalaze putokaz svojoj nadi u teškim vremenima te utjehu i radost u svojim životima. Prošlo je gotovo 80 godina, a ni danas u toliškom kraju nisu izblijedjela sjećanja svjedoka o ukazanju Gospe u Tolisi 1945. godine.
Živi svjedoci vremena
Od gvardijana župe Tolisa fra Marija Jurića doznali smo kako u samostanskoj kronici nedostaju brojni crkveni zapisi od 1945. do 1950. godine, ali zato, kaže, još uvijek ima živih svjedoka tog vremena i osoba kojima se Gospa ukazala, stoga, ističe fra Mario, njihovu priču treba zabilježiti i sačuvati od zaborava. – Prema kazivanjima starijih župljana, Gospa se ukazivala nekoliko mjeseci, a žene su imale potajni strah od tadašnjih vlasti zato što je iz tih krajeva oko 550 muškaraca odvedeno na Bleiburg. Odatle se vratio zanemariv broj – iznio je za portal Večernjeg lista BiH svoj dio priče fra Mario Jurić, koju je, kaže, također doznao od starijih posavskih baka. Omogućio nam je da na zidu kraj samostanske blagovaonice u novom dijelu toliškoga samostana fotografiramo originalnu sliku koju je umjetnik Livnjak Gabrijel Jurkić naslikao 1947. godine po svjedočenju i kazivanjima župljana koji su vidjeli Gospu. Posjetili smo i lokaciju na mjestu navodnoga ukazanja koju mještani od davnina zovu Pavića hrast i nalazi se na rubu šumarka. Mještani u ovom dijelu Posavske županije s ponosom ističu da prizor podsjeća na davna vremena, dok su korišteni bunari, a u blizini je još uvijek drvo koje asocira na isto ono u kojem se ukazivao lik Gospe, gdje su ljudi dolazili na molitvu. Autentični svjedok Gospina ukazanja u Tolisi bila je u to vrijeme 10-godišnja vidjelica, a danas 87-godišnja baka Ruža Dominković Nonina, iz obitelji Kovačević, u čiju se memoriju najdublje usjekla slika majke Marije koja prikazuje lijepu i dostojanstvenu ženu ogrnutu plavim plaštem. Iznenadila se baka Ruža našem posjetu i kazala kako smo je prekinuli u molitvi kojoj je, kaže, posvetila svoj paćenički život. U razgovoru s bakom portalu Večernjeg lista BiH je pomogla njezina kći Dragica koja je naglasila kako baka ima slabiji sluh, ali je još uvijek pribrana i na nogama, a svoju treću životnu dob provodi najviše u molitvi. Baka Ruža ističe kako nam jedino molitva može donijeti duhovni mir i ohrabriti nas u teškim vremenima u kojima, kaže, “cili svit pati, stradava i živi u strahu od raznih prijetnji, ratova i prirodnih katastrofa”. Baka naglašava kako joj prijeko potrebni mir i radost svojim učestalim dolascima donosi petero unučadi i 18-mjesečni praunuk Teo. – Kad god mi je potrebna pomoć, oni u tren dolaze do mene, a najviše su uz mene Ivana i Dija. Unučad je veliko bogatstvo i drži me u životu. Iako sam u poznim godinama, uz molitvu i njihovu prisutnost dobivam novu snagu za život – poručila je za Vecernji.ba baka Ruža Dominković, a kada smo iznijeli razloge dolaska i našu znatiželju da čujemo priču iz usta vidjelice, baka Ruža je tiho prozborila, kao da ju netko ne bi prisluškivao.
U crkvi prepoznala lik Gospe
Još uvijek su joj, kaže, svježa sjećanja na vrijeme od prije nepunih 80 godina i navodi kako je čuvala krave, a brat Pejo je sa susjedom Mijom otišao ubrati grožđe i ostavili su je samu. – Sjedila sam na drvenoj ogradi, čekajući da se vrate i pogled mi je skrenuo prema velikom jasenu koji se račvao na dva stupa. Ugledala sam lik žene i toliko se prestrašila da sam otrčala kući. U tren sam doživjela veliki šok, ali pred očima mi je ostala slika krune na glavi žene u dugoj haljini – ispričala je za Večernjak baka Ruža svoje sjećanje na detalje od prije 80-ak godina. Najvjerojatnije iz nepovjerenja, baka Ruža ističe da su je, kao djevojčicu, vodili u crkvu kod svećenika i pokazivali joj slike svetaca ne bi li prepoznala neko lice ili na koga je podsjeća lik. Dala je najbliži opis po kojem je poslije Gabrijel Jurkić nacrtao lik Gospe. Vijest o ukazanju Toliške Gospe, kaže baka Ruža, brzo se proširila okolinom. U početku su na mjesto ukazanja dolazile manje skupine vjernika, a poslije su stizale kolone hodočasnika na čelu s križem i ženama u crnini koje su molile cijelim putem. U to vrijeme s križem su dolazili mještani Tolise, kao i hodočasnici iz okolnih sela D. Mahala, Kostrč, Matići te iz okolnih župa sa svećenicima, ali i iz susjedne Slavonije i brčanskog kraja. – Nakon toga ljudi su dolazili u procesiji, molitva je odzvanjala selom, a u koloni su uglavnom bili stariji. Bilo je to u vrijeme ljeta i pješice smo prolazili ispred crkve ili mjesne kapele. Sjećam se da je baka Marga Oršolić bila predvodnica molitve, a znala je i mnogo svetih pjesama Gospi u čast te je molitva trajala više od sat vremena. Najviše smo molili krunice za ozdravljenje bolesnih i povratak naših zarobljenih muškaraca, a znalo se okupiti možda i tri stotine vjernika. S križem su pješačili i fratri, što upućuje na činjenicu da su u to vrijeme podržavali vjernike u njihovoj zavjetnoj molitvi i štovanju Gospe, koju su poslije prozvali Toliškom – kazala je za Večernji list baka Ruža Dominković i dodala. – Nas petero sitne djece ostalo je iza preminulog oca, a ja sam bila najmlađa, pa je mama branila da više odlazimo na mjesto ukazanja, nego smo molili kući, skrušeno i u tišini – prisjetila se baka Ruža s kojom smo proveli ugodnih sat vremena i na rastanku joj poželjeli da u zdravlju i radosti sa svojom djecom i unucima proslavi blagdan Velike Gospe. Svoje sjećanje na poratna vremena nakon Drugog svjetskog rata iznijela je i 82-godišnja baka Janja Oršolić koja je u to vrijeme imala svega 5-6 godina, ali dobro pamti priče koje su joj poslije prenosili roditelji. – Kad se Gospa ukazala, narod se na golim koljenima, klečeći, kretao od Brižnice prema mjestu ukazanja i cijelim putem molio zavjetne molitve Gospi. Masovno su svaki dan u predvečernjim satima odlazili i stari i mladi – kazala je baka Janja Oršolić. U župi UBDM u Tolisi vjernici su i ove godine svoju pripravu za proslavu patrona župe počeli tradicionalnim hodočašćem kroz sela jedne od najvećih župa u nadbiskupiji. Procesija s Gospinim kipom kroz pet sela je tradicija koju vjernički puk toliškog kraja štuje već 12. godinu, a uz Gospin kip ove godine su koračale članice i članovi župnog Zbora “Adoro”. Na putu dugom blizu 20 km pješačenje u trajanju nešto više od pet sati bilo je ispunjeno molitvom i pjesmama, ljubavlju i zajedništvom te zahvalama, žrtvom i blagoslovom.
