0
0
U večeri poraza u Osijeku i lekcije koju je održala Austrija, malo je onih koji su pomislili da je to dobrodošlo za resetiranje Vatrenih. Pogotovo što su unutar deset dana slijedile još tri bitno jače utakmice s Francuzima (2) i kod Danaca (1)…
Iskustva kroničara tijekom tri desetljeća vrlo su često prolazila kroz takve traumatične situacije Vatrenih. I većinom kada se dobije vrući rezultatski šamar, a slijede teški suparnici i(li) izazovi, Hrvatska bi odlično reagirala. Nije to nužno značilo bolji rezultat, ali svakako jest kvalitetan pristup i tehničko-taktička reakcija. Našim reprezentativcima, kroz razne epohe, najbolje je išlo kada su bili zabrinutiji, ponizniji i javno otpisani. Tada se redovito u njima budi prkos i slijede bolja izdanja, čime bi samo potvrdili da su brojne od razočaravajućih utakmica bile posljedicom lakomislenosti, krivog pristupa, manjka koncentracije. U Osijeku 3. lipnja bilo je baš tako, opći krivi pristup…
Već od drugog dana bilo je vidljivo iz događanja, ali i iz odjeka iz reprezentativnog tabora, da je započelo resetiranje sustava. Kod igrača i zbog brige kako bi mogli stradati protiv jakih suparnika u tri vrlo intenzivne utakmice unutar kratkog roka, a kod izbornika Zlatka Dalića i zbog rizika totalno kraha atmosfere oko reprezentacije i posljedično njegova statusa. To su bili ključni faktori da se kaže “dosta” svim lakomislenostima i opuštanjima. Taj proces nije počeo u Osijeku, nego je tamo bio samo potvrđen nakon što se u ožujku išlo u tzv. prilagodbu na turnir u Katar, a protiv Slovenije i Bugarske pristupilo kao ekshibiciji na ekskurziji…
Zlatko Dalić je u pet izborničkih godina najbolje djelovao upravo nakon, nazovimo ih fazama lakomislenosti. Pred Rusiju je izazvao nervozu kod starosjedioca (prije svih Perišića, najavom da će mu pretpostaviti Rebića…) nakon što je bio razočaran igrom u SAD-u protiv Perua. Postavio se strogo i odjeci veće (nužne) discipline na terenu i izvan njega samo su potvrđeni udaljavanjem Nikole Kalinića sa SP-a. Do kraja se turnira, naravno, zahvaljujući i pobjedama, atmosfera homogenosti afirmirala kao ključan detonator pohoda do finala…
Nakon Rusije ušli smo u novu fazu lakomislenosti, da će aura “viceprvaka svijeta” biti rješenje za sve probleme i nove izazove. Izbornik je bio emotivno talac aktera srebra i popuštao je uzde. Igračima se to nikad, pogotovo u Hrvatskoj, ne smije priuštiti. Date im prst, uzet će vam odmah ruku…
Prestao je lutati
Nakon loše odigrane prve Lige nacija, solidan hod kroz kvalifikacije za Euro je djelovao dobar zalet nove priče, ali je odgoda Eura zbog pandemije to razvodnila. Umjesto toga, dogodila se druga Liga nacija, gdje je Hrvatska doživjela pet poraza u šest susreta s Francuskom, Portugalom i Švedskom. Na Euro smo došli u ne baš uvjerljivom izdanju, pa je jedna pobjeda u četiri utakmice, dovoljna za prolaz grupe i utješni cilj, naelektrizirala negativnu atmosferu. Dogodio se slučaj Rebić (ružno prozivanje izbornika), koji je izostankom isprike otpao iz reprezentativnog kruga. Specifičnost te godine bila je da su se kvalifikacije za SP igrale prije i poslije Eura. No, prije jesenskog dijela Dalić se javno posuo pepelom zbog krivih pristupa pred i na Euru i najavio da će promijeniti ploču. U jesenskom dijelu se to ažuriranje strožeg pristupa iznova pokazalo vrlo dobrim jer je Hrvatska s pet pobjeda i 2 remija izborila SP u Kataru…
Iz svih navedenih era razvidno je da je reprezentacija najbolje djelovala kada je Dalić čvrsto kormilario reprezentativnim taborom. Prije svega kroz pooštravanje kriterija ponašanja, medijskih istupa, pa u kontekstu kriterija izbora igrača i nastupanja. Nakon turnira u Kataru proljetos i poraza s Austrijom, izbornik je iznova ažurirao svoje pristupe i posljedično reakcije vatrenog tabora. Izbornik je postao “pravi” Izbornik, koji bira po svome, nameće okvire ponašanja na terenu i izvan njega, hrabrije mijenja, više vjeruje mlađim alternativama i jasnije definira hijerarhiju. Drugim riječima, prestao je lutati i težiti da sa svima bude dobar, te se postavio kao šef. Grupa može samo tako funkcionirati.
Od Austrije u Osijeku do Austrije u Beču, kroz težinu pet vrlo zahtjevnih ispita, to mu se, opet, vratilo na pravi način. Iako je umjesno upitati zašto takav gard nije standard, puno je važnije sada da pred SP Hrvatska djeluje tehnički, taktički i kadrovski vrlo dobro. I što je jako važno, faktor samopouzdanja i jasnih kriterija ponašanja doprinio je da je atmosfera u reprezentaciji zavidne razine prenesena i na okruženje Vatrenih.
