Umjetnik Miško iz Uzarića oživljava kameni svijet

Tko o čemu, Hercegovac o kamenu. Na njegovim se tvrdim podovima živjelo, peklo i jelo, a uz njegove nepravilne, teške oblutke družilo i natjecalo. Za Hercegovce je kamen bio i stol, i krov, i zid, i pod, i život, i smrt, i znak i znamen. O kamenu su ispričane priče, opjevan je u pjesmama, a od kamena i s kamenom stoljećima se živjelo na ovim prostorima, piše Večernji list BiH.

Rad s kamenom traži strpljenje

Jednog od zaljubljenika u kamen posjetili smo u širokobriješkom selu Uzarići. On od kamenih gromada pravi skulpture, spomenike, građevine, ograde, ognjišta… Pod njegovim mišićavim rukama tvrdi hercegovački kamen popušta da bi na koncu poprimio oblik kakav je zamislio ovaj hercegovački umjetnik.

– Da, tvrd je, ali treba mu pristupiti pažljivo, bolje reći, znati njegovu strukturu i karakteristike, a tek tada pažljivim udarcima alatkama on popušta. Skulpture u kamenu predstavljaju najzahtjevniju kiparsku disciplinu. Kamen kao izbor umjetnika najčešće i govori o umijeću autora jer podrazumijeva težinu manipulacije, dugotrajno učenje i naporan rad. Uz talent i vještinu, raditi u kamenu zahtijeva i strpljenje – tvrdi Mirko Lasić, poznatiji pod nadimkom Miško. Njegove kamene uratke možete pronaći diljem njegova rodnog mjesta Uzarići, počevši od stajališta za križni put koja vode od Uzarića do Širokog Brijega, točnije njih pet, preko spomenika palima u Domovinskom ratu do mrtvačnice te niza drugih građevina. Svi imaju jednu zajedničku osobinu – građeni su od kamena, ovog hercegovačkoga, a “dušu” im je udahnuo Miško.

No nisu samo njegovi građevinski kameni uraci u Uzarićima, na deseci su ih na području cijeloga Grada Širokog Brijega, diljem BiH, Hrvatske, Europe, a neke je Miško radio i u dalekom Japanu. – Počeo sam raditi u građevinarstvu još kao pučkoškolac. U neku ruku, to je i dio naše obiteljske tradicije. Naravno, prvo sam radio kamene zidove, pa sam vidio da mi to ide od ruke te sam počeo izrađivati detalje koji su se svidjeli mojim poslodavcima. Stalno sam se usavršavao te danas radim skulpture u kamenu, a i rezbarenje kamena ide mi od ruke – kaže Miško.

Europe, a njegova energija, ponajprije ljubav prema kamenu, jamči mu svijetlu budućnost u obradi kamena. Gledamo ga kako pun energije zamahuje i udara zubačom u kamenu masu, potom oštrim dlijetom strpljivo glača i omekšava oblike. Od gromada kamena polako se ukazuju lica, vide se torza, naznačuju pokreti…

– Radiš danima i onda primijetiš da kamen ima napuklinu, uzalud je potrošen rad od nekoliko dana, ponekad i tjedana. Kamen ima svoju strukturu, ali i svoje ćudi na koje treba dobro paziti. Uglavnom radim s našim kamenom jer on je jedini koji priliči ovom okruženju. Često i odustajem od nekih zahtjeva, primjerice, kada mi traže da ubacujem razne boje. Osobito mi teško pada što ljudi misle da je, kada se jednom uradi neki spomenik, s radom zauvijek gotovo. Treba ga održavati, posebice čistiti. Ja mnoge spomenike obilazim i čistim, to su “moja djeca” – naglašava Lasić.

Žal za umjetničkom akademijom

Mirko nam pokazuje čitavu knjižnicu s literaturom o kamenu, ali i velikim umjetnicima koji su obrađivali kamen. Ne samo umjetnicima koji se bave kamenom. Teško mu pada što u mladosti nije mogao završiti umjetničku akademiju, ali, prema njegovu “baratanju” izrazima i poznavanju materijala te umjetničkih pravaca i svjetskih umjetničkih djela, može se zaključiti da je praćenje aktualnih zbivanja u svijetu umjetnosti jedan od važnih elemenata koji Miška svrstavaju među velike znalce. Iznimno se dobro koristi i modernom tehnologijom te sve svoje zamisli najprije prikaže u 3D aplikaciji. Naravno, Lasić je educiran, ne samo da je usvojio zanat u tradiciji hercegovačkoga kamenarstva već je uronjen i u duh suvremenosti i povijesti umjetnosti, pogotovo moderne. Njegovi planovi su u budućnosti se bazirati samo na umjetničke radove. Zasad mora raditi i zanatske poslove kako bi osigurao materijalnu potporu za obitelj. Već neko vrijeme razmišlja kako će uraditi skulpturu “Pranje nogu” inspiriranu biblijskim zapisima.

Večernji.ba