0
0
Učenici i njihovi voditelji, sudionici 4. natjecanja učenika osnovnih i srednjih škola „Tomislavgrad u Domovinskom ratu“, predstavnici Matice hrvatske, braniteljskih udruga i Općine Tomislavgrad, posjetili su jučer Središnju Bosnu, u okviru programa ove manifestacije i terenske nastave na temu Domovinskoga rata, piše Mandino Selo.
Sudjelovali su na obilježavanju 32. obljetnice stradanja i mučkoga ubojstva 14 zarobljenih vojnika HVO-a na Galici, na planini Vlašić. Sveto misno slavlje predvodio je viteški župnik fra Velimir Bavrka uz sumisništvo više svećenika.
Nakon obilježavanja stradanja na Galici domaćini su učenike i njihove voditelje odveli do crkve Gospi Snježnoj (sveta misa je bila zabranjena poslije 2. svjetskog rata, a nova kapelica je sagrađena zahvaljujući poduzetniku Dragi Vukoviću i mještanima i blagoslovljena 2015. godine), i nedalekog vidikovca s kojega se prostire pogled na prekrasnu Lašvansku dolinu, Turbe, Travnik…
Slijedio je povratak i silazak u Lašvansku dolinu te posjeta najvećem groblju poginulih pripadnika HVO-a u BiH – groblju Prahulje. Okupljenima se u ime domaćina obratio general Ilija Nakić koji je govorio o stradanju i žrtvi Hrvata u Lašvanskoj dolini. A to zorno pokazuju brojne grobnice i na ovome mjestu.
Posjetili smo i crkvu sv. Duha u Novoj Biloj, u Domovinskom ratu crkvu – bolnicu u kojoj su se liječili svi koji su se našli u okruženju u Lašvanskoj dolini 1993./1994. Ovdje nas je dočekao i župnik fra Mogomir Kikić. Zajedno s liječnicima lašvanskog kraja, fratri su upravo ovdje 13. prosinca 1992. osnovali Franjevačku bolnicu Dr. fra Mato Nikolić u kojoj je sa svojim pukom ratne nedaće, spašavajući brojne ranjenike, proživio i dr. Vlado Tabak, koji je stigao s izaslanstvom iz Tomislavgrada. U emotivnom obraćanju, sa suzama u očima govorio je o teškom ratnom vremenu koje je proveo s pukom Lašvanske doline. Naglasio je kako su se u ovoj crkvi – bolnici okupili fratri i doktori a za obranu i opstanak Hrvata Lašvanske doline su najzaslužniji hrabri hrvatski branitelji.
„Fratri su liječili duše, a mi tijela…“ – kazao je u svom obraćanju dr. Tabak, nakon čega je učenike i ostale proveo kroz sve prostorije koje su u ratnom periodu iz crkvenih pretvorene u bolničke. Prethodno se obratio i general Nakić koji je naglasio važnost ove bolnice u opstanku Hrvata ovoga područja.
Posebno emotivno bilo je u srcu Viteza, kod spomen obilježja “OSMICA“, mjesta pogibije osmero viteške djece, 10. lipnja 1993. godine, dok su se bezbrižno igrali na košarkaškom igralištu: Boris Antičević (1983.), Dražen Čečura (1978.), Sanja Garić (1975.), njezin brat Milan Garić (1981.), Velimir Grebenar (1981.), njegova sestra Augustina Grebenar (1984.), Sanja Križanović (1978.) i Dragan Ramljak (1978.).
U tišini je položeno svijeće i upaljeni su bijeli lampioni za osmero mučki ubijenih viteških anđela, nakon čega se kratko obratio Ivan Garić, koji je i sam teško ranjen taj dan, a kojemu je granata ispaljena s položaja Armije BiH ubila brata i sestru. Bez imalo mržnje, ali s razočaranjem u institucije ove države koje ništa nisu napravile da se pronađu i kazne počinitelji, Ivan je zahvalio svima na dolasku i odavanju počasti stradalima i pozvao sve nas u svoju kuću (ako uvijek rade sa svima koji ovdje dođu). Ivan se inače nalazi na čelu Udruge za čuvanje sjećanja na djecu žrtve rata „OSMICA“ Vitez koja skrbi o ovome memorijalnom području. Možete ih podržati i pratiti klikom na poveznicu: https://osmica.ba/ Svima koji budete prolazili kroz Vitez poziv: svratite do „OSMICE“, dođite, pomolite se jer obiteljima stradalih to jako puno znači. Godine su prošle ali ranjena srca nikada neće zacijeliti.
U Vitezu smo ostali i na večeri koju su naši vrijedni domaćini pripremili za sve nas.
Iako je bilo planirana i posjeta Križančevu Selu i odavanje počasti stradalima na ovome mjestu, zbog kratkoće vremena, slijedila je izmjena plana i povratak kući. Svratili smo u Novi Travnik gdje smo položili cvijeće i upalili svijeće ispred spomen obilježja stradalima u Domovinskome ratu. Ovdje nas je dočekao ratni zapovjednik i sadašnji vijećnik u OV Zdenko Dominović koji je govorio o obrani grada i područja Novoga Travnika.
Uslijedila je zahvala i pozdravi s našim domaćinima koji su čitav dan bili uz nas, više od deset sati i poziv za uzvratni posjet što je odmah prihvaćeno.
Na kraju još jedno zahvaljujemo na toplom, iskrenom prijemu i domaćinstvu svima koji su pripomogli da posjet Središnjoj Bosni svima ostane u sjećanju i kojoj ćemo se opet vratiti prvom prilikom a to su:
General Ilija Nakić
Ivica Kolenda, predsjednik UDVDR HVO Travnik
Jozo Stojak Mungos, predsjednik UNRO HVO HB ŽSB
Željko Ljubanić, MKVC ŽSB
Ministar prosvjete ŽSB Bojan Domić
Ana Šindrić, zastupnica u Saboru ŽSB
Fra Mogomir Kikić
Anto Čečura, predsjednik UDVDR HVO HB Zenica
Anto Bili
Više fotografija na Mandino Selo.
Tomislavcity
