Evanđelje po Ivanu: Treća korizmena nedjelja

TREĆA KORIZMENA NEDJELJA
8. ožujka 2026.

EVANĐELJE PO IVANU
Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura.
Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: “Daj mi piti!” Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Samarijanka: “Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?” Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. Isus joj odgovori: “Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.” Odvrati mu žena: “Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?” Odgovori joj Isus: “Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni.” Kaže mu žena: “Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.” Nato joj on reče: “Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo.” Odgovori mu žena: “Nemam muža.” Kaže joj Isus: “Dobro si rekla: ‘Nemam muža!’ Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla.” Kaže mu žena: “Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.” A Isus joj reče: “Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.” Kaže mu žena: “Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve.” Kaže joj Isus: “Ja sam, ja koji s tobom govorim!” Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: “Što tražiš?” ili: “Što razgovaraš s njom?” Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: “Dođite da vidite čovjeka
koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?” Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. Učenici ga dotle nudili: “Učitelju, jedi!” A on im reče: “Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete.”
Učenici se nato zapitkivahu: “Da mu nije tko donio jesti?” Kaže im Isus: “Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. Ne govorite li vi: ‘Još četiri mjeseca i evo žetve?’ Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. Tu se obistinjuje izreka: ‘Jedan sije, drugi žanje.’ Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov.” Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: “Kazao mi je sve što sam počinila.” Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi pa govorahu ženi: “Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.”
Iv 4,5-42

UZ DANAŠNJU NEDJELJU…
Evanđelje donosi jedan od najdubljih susreta u cijelom Evanđelju: susret Isusa i žene Samarijanke kod zdenca u podne. U tom prizoru tri su snažna simbola: žena, podne i zdenac.
Najprije žena Samarijanka. Ona dolazi sama, nosi svoju prošlost, svoje rane i svoju osamljenost. U ono vrijeme žene su obično dolazile po vodu ujutro ili navečer, kada je bilo svježije. Ona dolazi u podne, u najvećoj žegi. To nam govori da je vjerojatno izbjegavala druge ljude. Evanđelje otkriva da je imala složen život i da je bila na rubu društva. Ipak, upravo takvoj osobi Isus prvi objavljuje da je Mesija. To je važna katehetska poruka: Bog ne započinje s ljudima koji su savršeni, nego s onima koji traže, koji su ranjeni i žedni smisla.
Drugi znak je podne. Podne je vrijeme najveće svjetlosti. U tom trenutku nema sjena. U susretu s Isusom život ove žene dolazi na svjetlo. Isus ne osuđuje njezinu prošlost, ali je jasno vidi. On je suočava s istinom, ali s poštovanjem i milosrđem. Kada čovjek stane pred Krista, ništa ne ostaje skriveno, ali upravo u toj istini započinje ozdravljenje.
Treći znak je zdenac. U Bibliji je zdenac mjesto susreta i života. Voda je nužna za život, ali Isus govori o drugoj vodi – o vodi koja postaje izvor života vječnoga. Čovjek često traži vodu na mnogim mjestima: u uspjehu, odnosima, priznanjima. No srce ostaje žedno. Isus otkriva da jedino Bog može utažiti najdublju žeđ ljudskog srca.
Zanimljivo je da žena nakon susreta ostavlja svoj vrč i odlazi u grad navijestiti Isusa. Vrč je znak stare potrage za vodom. Kada čovjek susretne Krista, mijenja se smjer njegova života: od onoga koji traži postaje onaj koji svjedoči.
Ova žena postaje prvi misionar među Samarijancima. Ona koja je bila na rubu zajednice postaje navjestiteljica. To pokazuje kako Bog može promijeniti ljudski život.
Poruka evanđelja je jednostavna i snažna: Krist dolazi na naše „zdence“, u naša svakodnevna mjesta, i čeka našu žeđ. Tko mu dopusti da progovori u njegov život, otkriva izvor koji nikada ne presušuje.