Hrvatska sramota: agresori nagrađeni – branitelji progonjeni!

Jeruzaleme, Jeruzaleme propast je tvoja u tebi!

Postoje rečenice koje bole jer zvuče kao optužba, ali i kao vapaj. Jedna od njih je tvrdnja da u ljudskoj povijesti gotovo da nema primjera da je jedan narod toliko spreman oprostiti agresoru, a istodobno biti tako okrutan prema svojim braniteljima koji su državu stvorili. Ta nepravda boli svakoga, ne samo branitelje.

Hrvatska je svoju slobodu skupo krvlju platila u nametnutom ratu. Nije ga tražila, nije ga planirala, ali ga je morala voditi. Hrvatski branitelji obični ljudi, radnici iz tvornica, studenti s predavanja, seljaci s oranica, stali su goloruki pred do zuba naoružanog neprijatelja i obranili dom, obitelj i državu. Mnogi su išli u HOS jer HV nije imala oružja za sve koji su htjeli braniti Domovinu.

Izjednačavanje krivnje

Nakon pobjede, očekivalo se da će država čuvati dostojanstvo tih ljudi kao najveću svetinju. Očekivalo se da će jasno razlikovati agresora od žrtve, napadača od branitelja. Međutim, stvarnost se izopačila kao u najgorem snu. Nakon sumnjive smrti dr. Tuđmana i ministra Šuška stvari se stubokom obrću. Najprije “3. januara” na vlast dolaze oni koji su napustili Sabor kad se izglasavala neovisnost Hrvatske, a potom najveći hrvatski kriminalac Ivo Sanader. Iako rata nisu vidjeli, ne zna se tko gore od njih progoni branitelje, pa čak i generale pobjedničke vojske.

Pod krinkom međunarodnih prisaka i tobožnjih “europskih standarda” otpočeli su proces detuđmanizacije, koji je ustvari bio lustracija domoljuba koji su iznjeli rat na svojim plećima. I umjesto da se kao u svim drugim državama izašlim iz komunizma, i kod nas nakon rata izvrši lustracija udbaša, kosovaca i sličnih oni su uzeli vlast i lustrirali domoljube.

Amnestije  i položaji su davani onima koji su sudjelovali u pobuni, dok su se istodobno protiv hrvatskih generala i branitelja vodili dugotrajni i iscrpljujući postupci koji su neke odveli u bolest i smrt.

Izjednačavanje agresora i branitelja mnoge je nagnalo na suicid.

Hrvatski branitelji su temelj i stub ove države. Bez njih ne bi bilo ni slobode, ni demokracije. Zato svako relativiziranje njihove uloge nije samo nepravda prema njima, nego i opasno potkopavanje samih temelja države.

Kakvu poruku time šaljemo budućim naraštajima? Da se borba za vlastitu državu na kraju može pretvoriti u progon i optužnicu? Da oni koji su se branili mogu završiti na stupu srama, dok se oni koji su rušili državu vraćaju u društvo i na položaje i u “kuturne centre” bez stvarnog suočavanja s odgovornošću?

Narod koji zaboravi tko ga je branio, riskira da jednog dana više nema tko stati u njegovu obranu.

Narod koji ne poštuje svoje branitelje, dugoročno prestaje poštovati sam sebe.

Ovo nije poziv na mržnju nego na razlikovanje istine od laži, dobra od zla, obrane od agresije, žrtve od napadača.