SVITNJACI NA ZAVALI I ZVONA U ČAST SV. STIPANU PRVOMUČENIKU U GORICI

Na svetkovinu Gospe od Anđela, istodobno i na Uočnicu sv. Stipana Prvomučenika koji se u Gorici od davnina slavi 3. kolovoza (tada je spomendan Našašća moći sv. Stjepana Prvomučenika), u smiraj dana počinje svitnjacima gorjeti Zavala. A Zavala je simbol Gorice, kao i brdo Pit, kao i stara crkva i Šamatorje! (Zavala je cesta koja vodi iz Gorice u Posušje. Makadamska je to cesta na kojoj su od 2011. do 2018. podignute postaje Puta križa rađene u granitnom mozaiku i na kojoj se pale svitnjaci za Stipandan. Na taj se način ta cesta, jedinstven spomenik naše kulturne graditeljske suhozidne baštine, štiti od bilo kakvih razaranja i uništavanja modernoga doba. Budući da je sama Zavala jedinstvena i zadivljujuća svojim položajem i izgledom, to nas više nuka da ovu cestu, koju su za vrijeme Austrijskog carstva radili naši pradidovi i didovi, čuvamo za buduće naraštaje).

Svitnjaci su to u čast sv. Stipanu od Imote! Goričani su palili svitnjake i u teškim i nemilosrdnim vremenima. Svake godine tako neponovljivi i puni zanosa! U isto vrijeme zvone stara zvona sv. Stipana i veselim brecanjem slave sveca zaštitnika ove župe, zvone i nova zvona. Slave ovog velikog sveca, koji čuva ovo podnebesje od ranokršćanskih vremena (5. stoljeće) do danas. Ljudi su puni radosnog ushita.

Ta tradicija traje u Gorici već stoljećima.

Da bi svitnjaci bili uspješno upaljeni i da bi plijenili pozornost znatiželjnih promatrača svojom ljepotom, predstoji opsežna, temeljita i duga priprema.

Nekoliko dana prije Uočnice sv. Stipanu, mlađi mještani Gorice prikupljaju piljevinu i pepeo (lug). Uz to se pribavi i dosta lož-ulja. Na samu uočnicu, dakle 2. kolovoza od ranih popodnevnih sati mladići iz Gorice u receptiranim omjerima u miješalici miješaju piljevinu s lugom (pepelom) i lož-uljem. Kad se ta smjesa dobro promiješa, puni se u vreće (ili u metalne bačve). Potom se traktorima vozi na Zavalu. Zavala je makadamska cesta, serpentina, koja je urađena u vrijeme Austro-ugarske monarhije (početkom 20. stoljeća, a povezuje Goricu (u današnjoj općini Grude) i Osoje (u općini Posušje), kako smo već bili kazali u prethodnom odlomku. Na dijelu, na kojem se pale svitnjaci, Zavala je duga oko 3 kilometra. Na tom potezu u rasponu od svako 2 m nalaze se duž cijele serpentine isklesani odbojnici iliti kolobrani. Oni su čvrsto i majstorski uzidani u rub ceste, njezin potporni zid, i priječe da bi se zaprežna kola oborila s ceste, kad bi upravljač kola nad konjskom zapregom, ne daj Bože, izgubio kontrolu. Momci iz bačava uzimaju pripravljenu smjesu i na vrh svakog odbojnika stavljaju po pregršt spomenute smjese (piljevina – pepeo – lož-ulje). Sve to rade mladići, njih 20-ak (nekad više, nekad manje). Nakon što se sve postavi, rasporede se mlade snage po dvojica sa svih strana i na sredini pojedine serpentinske ceste (lijevo i desno). Onda se čeka suton, a sa sutonom počinje slavlje starim zvonima na staroj crkvi. Radosnim brecajem zvona, svitnjaci se počinju paliti. Jedan od mladića nosi u plastičnoj boci naliveni benzin, a boca je na vrhu probušena malom iglom, tek toliko da stiskom boce gorivo može poteći i špricnuti. Iza njega ide drugi mladić s upaljenom bakljom u ruci kojom pali spomenutu smjesu. U roku od 3-5 minuta cijela je Zavala u plamenu. Negdje na sredini Zavale također u plamenu gori veliki križ kojem su s lijeve i desne strane vatrom napisana slova S. S. (Sveti Stjepan). Ova smjesa otprilike drži plamen od 30 do 45 minuta. U sve se uključi zapravo i velika većina Goričana koji svojim donacijama podržavaju ovaj stari gorički običaj. DVD je također tu da vatra ne bi pobjegla.

Slava Bogu i svetom Stipanu Prvomučeniku od Imote harne!

Mario Bušić