0
0
Foto:Pixabay.com
Prema istom istraživanju, većina onih koji dožive diskriminaciju to ne prijavi. Ipak, zabilježen je porast broja predmeta diskriminacije (posebno onih koji su pokrenuti protiv tijela vlasti), i to po broju podnesenih tužbi i donesenih presuda.
Misija OESS-a u Bosni i Hercegovini objavila je izvješće kako bi predstavila zaključke zasnovane na analizi sudske prakse u predmetima diskriminacije u Bosni i Hercegovini, piše Večernji list BiH.
Izvješće obuhvaća razdoblje od sredine 2018. do sredine 2021. godine i nastavak je aktivnosti Misije u okviru praćenja rada pravosuđa u oblasti jednakosti i nediskriminacije od usvajanja Zakona o zabrani diskriminacije (ZZD) 2009. godine, a dopunjen je 2016. godine.
Više od tisuću presuda
Istraživanje Misije o percepciji javnosti pokazuje još uvijek nisku razinu svijesti i razumijevanja antidiskriminacijskog pravnog okvira.
– Evidentan je i nedostatak povjerenja u institucije koje su zadužene za postupanje u predmetima diskriminacije – navodi se u izvješću. Prema istom istraživanju, većina onih koji dožive diskriminaciju to ne prijavi. Ipak, zabilježen je porast broja predmeta diskriminacije (posebno onih koji su pokrenuti protiv tijela vlasti), i to po broju podnesenih tužbi i donesenih presuda.
Nadalje, podaci iz Sustava za automatsko upravljanje predmetima u sudovima (CMS) Visokog sudbenog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH ukazuju da je u razdoblju od 2009. do 2021. godine doneseno više od tisuću meritornih odluka primjenjujući odredbe Zakona o zabrani diskriminacije, uključujući najmanje 973 presude, s evidentnim porastom tijekom godina, stoji u izvješću. Kako se navodi u analizi, kada se pregledaju presude u kojima su muškarci i žene individualni tužitelji, muškarci kao tužitelji (30,5%) brojniji su od žena (18,6%) u odnosu na ukupan broj presuda, što još jednom potvrđuje dosadašnje trendove nejednake zastupljenosti spolova.
Žene diskriminiranije
Konačno, može se primijetiti da se pravne osobe pojavljuju kao tužitelji u 4,1% predmeta diskriminacije obuhvaćenih ovom analizom. U BiH postoje različiti stavovi o zaštiti pravnih osoba od diskriminacije; ZZD nudi zaštitu ovoj skupini, za razliku od antidiskriminacijskih odredbi Ustava RS-a. Mobbing je jedan od najčešće prisutnih – od svih ostalih – oblika diskriminacije, i u skladu s ranije utvrđenim trendovima, tužitelji u ovim predmetima češće su muškarci (66 posto) nego žene (35 posto).
– Ne postoji razlog za vjerovanje da su žene manje podložne mobbingu od muškaraca. Zapravo, podaci iz prethodnih analiza ukazivali su da su uopćeno žene u Bosni i Hercegovini češće izložene raznim vrstama diskriminacije od muškaraca. Ostaje pitanje zašto je manje vjerojatno da će žene pokrenuti tužbe za zaštitu od diskriminacije. Ranije utvrđeni razlozi vrijede i dalje. Naime, ranjivim i marginaliziranim kategorijama žena moglo bi biti teže pristupiti sudovima, djelomično zbog strukture tržišta rada, obiteljskih obveza, nedostatka pristupa prijevozu i ostalih ekonomskih barijera – navodi se.
U izvještajnom razdoblju zabilježen je značajan broj presuda koje se odnose na invaliditet (52,1%) i starosnu dob (4,2%) kao osnove diskriminacije. Analizirana sudska praksa u BiH pokazuje da se obje ove osnove najčešće vode u postupku kao izravni oblici diskriminacije.
