1
0
Neki kažu da preskaču vatru kako ne bi imali žuljeve na nogama. Stariji ljudi ne preskaču vatru, nego je samo prekorače kad je već prilično izgorjela, a žene uzimaju u naručje i dijete pa s njim preskaču. Vjerovanje u zdravstvenu moć svitnjaka rašireno je u svim selima te stariji ljudi “griju kosti” da ih ne bole iduće godine – naveo je u svom radu Đaković.
Dan je uoči blagdana svetog Ivana Krstitelja, koji se u narodu naziva još i Ivanje, ali i “ljetni Božić” jer u godišnjem krugu ljetnog suncostaja stoji simetrično Božiću, danu Kristova rođenja, piše Večernji list BiH.
Brojni običaji vežu se uz blagdan svetog Ivana, a najpoznatiji zasigurno je paljenje svitnjaka čija vatra spaljuje zlo. Običaje kojima se dočekuje blagdan svetog Ivana kao znanstveni rad obradio je Branko Đaković.
Pijetlov skok
– Prema jednoj poslovici, od Ivanja (24. lipnja) dan se počinje skraćivati za onoliko koliko pijetao može skočiti s praga. Izražavajući pučkim metajezikom doživljaj smjene godišnjih doba, ovom poslovicom “narod” osvješćuje činjenicu ljetne dugodnevnice, suncostaja (solsticija). Palili su se, ili se još pale, ognji, vatre, svitnjaci, prosviti, kresovi. Kada se vatra razgori, mladež počinje preskakati preko nje, i to s jedne strane na drugu te natrag i pri tome govori: “I dogodine dočekao Svetog Ivana Svitnjaka i kitu šenice zdrav i živ” ili “Pomozi Bože i sveti Ivane”. Neki kažu da preskaču vatru kako ne bi imali žuljeve na nogama. Stariji ljudi ne preskaču vatru, nego je samo prekorače kad je već prilično izgorjela, a žene uzimaju u naručje i dijete pa s njim preskaču. Vjerovanje u zdravstvenu moć svitnjaka rašireno je u svim selima te stariji ljudi “griju kosti” da ih ne bole iduće godine – naveo je u svom radu Đaković.
Ističe i da ponegdje djeca, rjeđe odrasli, naberu klasove žita, prže ih na vatri i jedu, kako se spominje u svim selima, za sreću i obilje. Negdje te klasove pletu u pletenicu i onda prže na vatri. U svom autorskom djelu Lilla Trubić iz hrvatske zajednice u Mađarskoj navela je i dvije pjesmice iz Hercegovine: “Sveti Ivo crkvu gradi, ni na nebu, ni na zemlji, neg u zraku, u oblaku. Ni drvetom, ni kamenom, nego lišćem od bršljana. Tu je Isus dolazio, mladu misu govorio. Tu Marija dolazila, i Isusu govorila, da oprosti svim grešnicim.” Druga pjesmica kaže: “Sveti Ivo Krstitelju, dragi Božji prijatelju. Tebe molim, moli za nas, u potrebi pomozi nas: sada, uvik, na kraj smrti naše, pored ove gorke čaše. U ljubavi da živimo, u pokori da umremo. Sina Božjeg da vidimo, da se s njime veselimo po sve vike vikova. Amen.” Svećenik Branko Picek ističe kako za kršćane postoje dva velika rođenja – Isusovo i Ivanovo, dalje nema, i zato mnogi vjernici posebno štuju svetog Ivana Krstitelja.
– Specifičnost i moć svetog Ivana Krstitelja je u tome što je on bio taj kojeg je Isus pohodio, a ne obrnuto. Cijeli njegov život protekao je u iščekivanju Mesije, Spasitelja i on je taj koji ga je pokazao – svećenikove su riječi. U Bibliji se posebno izdvajaju Isusove riječi: “Nema većeg rođenog od žene od Ivana.” Uoči svetog Ivana mnogi vjernici će krenuti pješice u župe gdje se slavi ovaj zaštitnik. Velimir Bugarin u Travničkom vjesniku piše sljedeće: “Mnogi vjernici iz Travnika, Novog Travnika i Viteza dan uoči blagdana pješice kreću na hodočašće preko Vlašića u Podmilačje. U noći uoči svetog Ive diljem Lašvanske doline pale se krijesovi (svitnjaci). Pepelu ovih vatri pridaju se ljekovita svojstva, a na Ivandan ujutro prije izlaska sunca gazi se po pepelu krijesa u uvjerenju da će se tako spriječiti bolesti kože tijekom godine. Moć vatre zadržavaju i njezini ugarci pa se preko njih progoni stoka.Također se savjetovalo onima koje su boljela leđa da se provaljaju u koprivama ili žitu na blagdan svetog Ive”, navodi među ostalim.
Koprive, žito…
Bugarin prenosi pripovijest koja kaže kako je crkva posvećena svetom Ivi “pobjegla” od Turaka, preko noći prešla iz sela Pšenika, koje se nalazilo na lijevoj obali Vrbasa, u selo Podmilačje, na desnoj strani, zbog toga što su Turci u nju utjerivali koze. Također se kaže kako se za niskog vodostaja rijeke još može vidjeti trag kuda je crkva “prošla”. U okolici Širokog Brijega pored vatre u ivandanskim običajima značajna je i voda. Naime, na Ivandan ujutro prije izlaska sunca u njoj bi se kupali ljudi, a dovodilo bi se i domaće životinje koje su uzgajali. Nekim izvorima, kao što je “vrilo” u Knešpolju, pridaju se posebna ljekovita svojstva, pa su ranije na taj izvor na Ivandan dolazili ljudi iz udaljenih sela. Na Ivandan su se također prije izlaska sunca škropile blagoslovljenom vodom njive i bašče na kojima je bio zasađen duhan – piše Bugarin uz ostalo. Sve ovo su običaji koje uistinu vrijedi čuvati, njegovati i prenositi, oni u sebi nose snažnu poruku.
