0
0
Mještani u zaseoku Draga u Mokrom kod Širokoga Brijega i danas za Božić poste dan i pol.
Točnije, njihov post počinje na Badnji dan i završava nakon svečane svete mise na Božić.
Dražani se prvi put omrse na zajedničkom tradicionalnom okupljanju na Bakamuši pored crkve Uznesenja BDM u Širokom Brijegu kada se časte kolačima svojih ljepših polovica i jedni drugima čestitaju Božić.
Također, na lokalitetu Kolo mještani Drage i drugih zaseoka okupljaju se na Božić nakon ručka te se uz pjesmu i hranu druže do večernjih sati. Lokalitet je dobio ime jer se na tom mjestu od davnina igralo kolo i pjevale tradicionalne hercegovačke pjesme.
Pravi razlog prakticiranja ovakvog, slobodno rečeno neobičnog običaja nije do kraja razjašnjen. Naime, ni živuće starije generacije ne mogu precizirati kada se uveo običaj božićnog posta do okupljanja na Bakamuši.
Prema njihovom tumačenju u pitanju je vjerojatno zavjet naših kako bi se iskorijenila pošast zarazne bolesti od koje su ljudi masovno umirali. I izgledno je kako je upravo zarazna bolest, najvjerojatnije kuga, pravi razlog zbog kojega su Dražani počeli postiti i prvu polovicu božićnog dana, objašnjava za portal Jabuka.tv predsjednik Mjesne zajednice Mokro Ivan Kraljević.
Pandemija kuge u Hercegovini je bila između 1814. i 1818. godine. Prvi slučaj kuge u Mokrom zabilježen je u ožujku 1815. godine. Među stanovništvom širokobriješkog kraja u tom razdoblju vladao je veliki strah od oboljelih od kuge.
One koji su umirali od ove zarazne bolesti vrlo često bi pokapali odmah na mjestu na kojem bi okončali svoj život ili u improviziranim grobnim mjestima u ogradi, vrtlu ili šumi. I danas se među stanovništvom zna za brojne primjere tzv. kužnih grobova.
Najpoznatiji kužni grob u Dragi nalazi se u dvorištu obiteljske kuće moga strica Zorana Kraljevića pok. Ivana Šestića – Ilkića. Stric Zoran je prilikom izgradnje svoje obiteljske kuće sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća najprije označio grobno mjesto, a onda i uredio kužni grob prilikom uređivanja svoga dvorišta.
Prema kazivanju starijih Dražana, na spomenutom mjestu je pokopan od kuge preminuli Ivan, predak naše obiteljske loze. Na kužnom grobu pokojnog Ivana svake godine zapalimo svijeću i pomolimo se za spokoj njegove duše, govori nam Kraljević.
Običaj ovakvog prakticiranja posta vrlo rado prihvaćaju i mladi i nove dražanske nevjeste, tako da običaj ostaje i do njega se i danas posebno drži. Naravno, kao i u svemu drugome, ima iznimaka. Zanimljivo je, unatoč svemu, kako je ovaj post do iza svečane božićne mise opstao toliki broj godina.
Čak i nakon Drugog vatikanskog koncila kojim je ukinuta odredba o obveznom postu na Badnji dan, Dražani su nastavili prakticirati svoj običaj.
jabuka.tv
