0
0
Uskrs je najveći kršćanski blagdan, slavi se središnji događaj kršćanstva – Kristovo uskrsnuće. Skrušene molitve, procesije, obredne vatre, blagdanski spravljena jela i kolači i njihov blagoslov u uskrsnoj košari, bojenje uskrsnih jaja, uskrsno čestitanje i darivanje te pjesme u slavu Uskrsa dio su pučkih uskrsnih običaja.
Za Uskrs se odlazi na jutarnju misu ili na Veliku subotu na svečano vazmeno bdjenje. Na sam Uskrs tradicijski se blaguje šunka, a domaćice često ispeku kruh te priprave druge slastice. Hrana se prije blagovanja odnosi u crkvu na uskrsnu misu, gdje je svećenik blagoslivlja, a potom vjernici odlaze kućama na uskrsni objed i slavlje.
Tradicijska uskrsna jela su: pinca, sirnica, razne uskrsne pogače ukrašene pisanicama, peciva, kuhana šunka i šunka pečena u kruhu s mladim lukom, hrenom i rotkvicama, kuhana kokoš s domaćim rezancima, kuglof, rožata i dr. Uskrsni je kruh hrvatska tradicija koja se njeguje i danas. Izrađuje se dan uoči Uskrsa, obično je okrugloga oblika i na površini tijesta zarezan je najčešće križ, peče se u krušnoj peći.
Djeca i igre
Djeca se za Uskrs igraju igrama u koje su uključene pisanice poput: tuckanja pisanicama, gađanja pisanica kovanicama, traženja sakrivenih pisanica po kući ili u travi izvan kuće i sl. U igri tuckanja jajima uzme se svoje jaje i izabere se protivnika. Jaja se jedno u drugo tuckaju vrhovima, a pobjednik je onaj čije jaje ostane čitavo i on nastavlja igru. Pisanica pobjednica je ona koja ostane čitava nakon cijelog kruga tuckanja.
Nekoć je Uskrs bio smatran savršenim trenutkom krštenja, stoga se na toj misi novi članovi pridružuju Crkvi, a stari članovi obnavljaju zavjete. Pjevaju se veselije i svečanije pjesme te slavi samo uskrsnuće.
U srednjem dijelu gornje Hrvatske, posebice u Prigorju i Zagorju, postoji tzv. pohod raspetnika ili križičara. Kako su tamo sve do 1954. crkvena slavlja Velikog tjedna bila održavana prije podne, raspetnici su odmah poslije svečanosti uskrsnuća obilazili sela. Bila je to skupina koju je predvodila osoba s raspelom, a počesto ju je pratio netko s bubnjem i pjesmom. Prva takva pjesma vezana uz taj običaj datira još iz 1644. kada je zapisana u tzv. Pavlinskoj pjesmarici. Prema običaju raspetnici su ulazili u kuću ili bi stali pred nju čekajući da ukućani iziđu te su svakome nudili raspelo da ga poljube. Ukućani bi ih potom darivali novcem, a mlade snahe rupcem.
Pjesme i molitve
Postoji mnogo crkvenih pjesama koje opjevavaju Isusovu muku, raspeće i uskrsnuće. U hrvatskoj uskrsnoj tradiciji najpoznatije su “Kraljice neba”, “Uskrsnu Isus doista”, “Na nebu zora rudi” i dr. Poznato je oko 100 skladbi koje se pjevaju kao uskrsne pjesme od Velike subote do Duhova, ali samo 30-ak se pjeva i danas. U njima se nalaze poredbe, metafore, epiteti. Opseg je od četverostihovne kitice do epsko-lirske balade ili poeme. Ipak, tekstualno gledano pretežu lirske pjesme, osjećajne i misaone: pjesme molitve, pjesme pokajnice, pjesme žalosnice, pjesme radosnice i himne. Godine 1979. započeo je najstariji festival hrvatske popularne kršćanske glazbe pod nazivom Uskrs fest, na kojem se izvode nove pjesme s uskrsnim i općekatoličkim temama.
Pisanica i tradicija
Bojenje pisanica duboko je ukorijenjeno u hrvatskoj tradiciji. Glinena jaja pronađena su u grobovima starih naroda na našem prostoru, prije dolaska Hrvata. Za bojenje pisanica koristile su se prirodne boje, najčešće crvena dobivena kuhanjem ljuski crvenoga luka. Crne pisanice karakteristične su za Međimurje. Boja se dobila od bobica bazge ili čađe. Motivi na pisanicama radili su se struganjem iglama, skalpelima ili nožićima. Koristio se i vosak, tako da se na vrh pera ili tankoga drvenoga štapića stavila kuglica voska, koji se rastalio na plamenu svijeće. Kada se završilo crtanje voskom, jaje se stavilo u boju i kuhalo. Na kraju se premazalo komadićem slanine radi sjaja.
Motivi na pisanicama bili su:
- biljni: cvijeće, klas pšenice, djetelina, vinova loza;
- životinjski: ptice, leptiri, zečevi;
- kršćanski: križ, citati iz Biblije;
- hrvatski: pleter, hrvatski grb, stihovi iz rodoljubnih pjesama.
Pisanice su darovali zaljubljeni s ljubavnim motivima (srca, dva goluba) ili porukama (ovo se jaje za poljubac daje – Međimurje) kako ljubavnim tako religioznim i čestitkama. Djevojke bi u Podravini svoje dobivene pisanice ponosno stavljale na prozore, a u Dubrovniku bi mlade zaručniku darovale tucet jaja, a budućoj svekrvi ispekle bi pletenicu od tijesta. U okolici Đurđevca na pisanicu se pisala čestitka s dobrim željama. U bogato ukrašenim košarama hrana se nosila u crkvu na blagoslov na vazmeno bdjenje. Pisanice su se darovale susjedima i rođacima. Bio je i običaj tuckanja jajima. Pobjednik je onaj čije jaje ostane neoštećeno. Djeca su se igrala gađanja jaja novčićem.
Od 2008. godine pisanica u Hrvatskoj ima status nematerijalnog dobra. Poslije su pokrenuti i projekti izrade velikih uskrsnih jaja oslikanih u maniri naive u suradnji sa slikarima naivcima i likovnjacima. Velika uskrsna jaja krase i ovih dana brojne trgove gradova i mjesta u Hrvatskoj, BiH i u inozemstvu.
Večernji.ba
