0
0
U prošloj kolumni govorio sam o kriterijima koji bi nama braniteljima trebali biti orijentir na izborima kad budemo odlučivali kome dati povjerenje. Jedan od kriterija koji je izgleda političarima prošao nezapaženo smatram izuzetno važnim. Radio se o unutarstranačkom pluralizmu i slobodi govora. Budući da sam bio suradnik pokojnoga predsjednika Tuđmana bio sam oduševljen njegovom širinom i davanjem prilike svima da izraze svoje mišljenje. Još od samoga početka stvaranja Hrvatske i to pri donošenju izuzetno važnih odluka pokojni je predsjednik želio čuti mišljenje što više ljudi kako bi bio što sigurniji da donosi najispravniju odluku. Naravno, konačna odluka je bila njegova, ali svi oni koji su izražavali na sastancima oprečno mišljenje od njega, nisu za to snosili nikakve posljedice. To je bilo sasvim normalno i svi smo to znali.
Nakon Tuđmana ukida se unutarstranačka sloboda govora
Ne znam kakva je tada bila situacija u drugim strankama koje su se klele na slobodu govora i izražavanja, ali pretpostavljam da nije ni blizu. Stoga bi se dalo zaključiti da nakon Tuđmanove smrti, malo pomalo, u Hrvatskoj nestaje kreativnih i slobodnomislećih političara. Autokrati koji ne žele čuti mišljenje baze dolaze na čelne pozicije.
Demokratizacija društva podrazumijeva u prvom redu demokratizaciju političkih stranaka. Naravno da kritiziranje ne smije biti u mržnji, niti usmjereno k vrijeđanju onoga tko drugačije misli. Demokracija zahtijeva sučeljavanje mišljenja zasnovano na racionalnoj argumentaciji, hladne glave. Ako želimo zdravo društvo moramo izgrađivati zdrave stranke koje će ovo društvo voditi naprijed. Koju korist stranka ima od poslušnika? Stranke trebaju biti primjer ostalima da je poželjno, a ne pogubno misliti svojom glavom. Na žalost, svjedoci smo da se na terenu događa suprotno. Glas stranačkih ogranaka se slabo čuje i služi uglavnom za organiziranje i dovođenje ljudi na predizborne skupove u kampanji. Referendumi u samim strankama su misaona imenica. I u komunizmu je bio dopušten pluralizam „ali u okviru Socijalističkoga saveza“, kako su to komunisti ironično voljeli reći kada su organizirali unutarpartijske izbore.
Šeks – grobar demokratskih procesa u HDZ-u
Nakon smrti pokojnoga predsjednika Tuđmana Šeksa s pravom možemo nazvati grobarom demokratskih procesa u HDZ-u. On je bio mozak Sanaderaove prijevare/krađe koju je na Saboru HDZ-a odradio Glavaš, o čemu je kasnije i sam Glavaš do u detalje svjedočio. Prihvaćanjem krađe glasova manjina preuzima vlast nad većinom i odmah potom organizira neviđenu čistku Pašalićevih kadrova koje bi se posramili i poslijeratni boljševici.
Ostatke ostataka državotvornih Hrvata u zagrebačkom HDZ-u Šeks je pokušao difamirati i izbaciti 2019. godine tijekom predsjedničke kampanje. U komunističkim manirama Šeks je skupinu s društvenih mreža koju je osnovao Božo Medić proglasio neprijateljskom. U skupini su između 250 sudionika još bili Marijan Banelli, Ante Šimunović, Miroslav Boras, Vlado Kolak, Dražen Raspudić i Ante Jelčić. Šeks poruke s grupe šalje predsjedniku zagrebačkoga HDZ-a s ciljem da ga potakne na zaustavljanje destruktivno djelovanje unutar organizacije te prijeti da će ukoliko ne izbaci spomenute članove iz HDZ-a, materijale poslati predsjedniku i glavnom tajniku stranke. On gotovo od reda utemeljitelje i branitelje naziva „mrziteljima HDZ-a“ te naređuje da se prema njima hitno postupi. (Prisjetimo se Tito govorio o frakcionašima!) Koliko oholosti u čovjeku koji naređuje jednom gradskom odboru šta i kako treba raditi?!
Iako su svi mediji na početku kampanje za predsjedničke izbore 11. 11. 2019. godine objavili da su osmorica istaknutih članova gradskoga odbora HDZ-a izbačeni iz HDZ-a zbog širenja mržnje, to im nije uspjelo. Naime, Časni sud raspao. Na zahtjev „anonimnoga člana HDZ-a“ i bez našega prava na izjašnjavanje, časni članovi Suda časti nisu željeli sudjelovati u ovoj lakrdiji i montiranom procesu. Borba nas osmorice za demokratizaciju i slobodu govora se nastavlja i od nje nećemo odustati. Ako je pokojni predsjednik Tuđman uvažavao naša mišljenja, tko je onda jedan Šeks. Borit ćemo se da HDZ vratimo na početne postavke kad je demokracija i sloboda govora vladala u toj stranci. Zbog toga izjavljujemo slijedeće:
„Mi smatramo da Hrvatska demokratska zajednica treba odlučno i bez odgađanja promijeniti način na koji se stranka vodi, jer je stranka praktički postala talac jednog čovjeka. Ne može jedan čovjek, anonimni član određivati tko je relevantan a tko nije, jer kao demokratska stranka svi su članovi relevantni bez obzira radi li se o iznošenju mišljenja o stranačkoj ili državnoj politici. Anonimni član koji je tražio isključenje vjerojatno se učlanio u HDZ 2011. godine, te se pitamo je li kvalificiran da šestorici iz naše grupe kao utemeljitelja stranke govori tko je u stranci relevantan, a tko irelevantan. Mi smatramo da Hrvatska demokratska zajednica treba biti stranka slobodnih, odgovornih i ravnopravnih članova, a ne sekcija Europske pučke stranke (EPP) kakva je danas. Svrha postojanja i temeljni cilj stranke je izgradnja stabilne i prosperitetne, slobodne, nezavisne i demokratske države hrvatskoga naroda i svih njenih državljana. U tom pogledu podržavamo Domovinski pokret, pružajući punu potporu za ključne promjene ne samo u državi Hrvatskoj nego i u HDZ-u, kako bi se stranka vratila na temeljne odrednice što ih je postavio njezin utemeljitelj dr. Franjo Tuđman, a samim tim i politika koju je gradio Franjo Tuđman.“
Zbog svega navedenoga smatramo kako hladne glave stranačka baza treba odlučiti tko će biti poslijeizborni koalicioni partner HDZ-u. Prirodno je i normalno da to bude Domovinski pokret! Stranačka baza najzdravije promišlja.
braniteljski portal
