0
0
Iako ne postoji registar na državnoj razini, liječnici ističu da je broj oboljelih od karcinoma u Bosni i Hercegovini (BiH) u porastu.
Međutim, iako broj oboljelih raste, sredstva u Fondu solidarnosti nisu dovoljna te, nažalost, neki od naših sugrađana umiru na listama čekanja.
Prosječna godišnja stopa porasta broja korisnika Fonda solidarnosti iznosi 9 posto, zbog čega je konstantno potrebno prilagođavanje sredstava.
Iz Proračuna FBiH odobrena su sredstva u iznosu od 50 milijuna maraka za programe Fonda solidarnosti, što uključuje lijekove i preglede.
Ističu da je svakodnevni problem i nestašica lijekova, među kojima su i citostatici, kako na Kantonalnoj esencijalnoj listi, tako i na Federalnoj bolničkoj listi lijekova.
Iz Zavoda nam kažu da su razlozi višestruki, poput kašnjenja u proizvodnji pojedinih lijekova, nemogućnosti uvoza od strane dobavljača, problema kod interventnog uvoza neregistriranih lijekova, za koje je potrebno dobiti dozvolu uvoza od Federalnog ministarstva zdravstva, kao i kontrole serije u Agenciji za lijekove i medicinska sredstva.
“Osim svega navedenog, čest problem s kojim se Zavod susreće predstavljaju i dugotrajni postupci javnih nabava. Lijek koji možda trenutno nedostaje u zdravstvenim ustanovama može već sutra biti isporučen, a sljedeći tjedan se može prijaviti nestašica drugog lijeka. Trenutno postoji prijavljena nestašica nekoliko citostatika, a za neke je obavijest stavljena i na stranici Agencije za lijekove i medicinska sredstva, a razlog su naveli kašnjenje u proizvodnji lijeka zbog globalno prekinutih lanaca opskrbe, kašnjenje proizvođača u proizvodnji, kao i kašnjenje u proizvodnji serija namijenjenih BiH tržištu zbog reorganizacije u proizvodnji i povećanih potreba”, govore nam.
Predsjednica Udruženja osoba oboljelih i liječenih od tumora dojke “Renesansa” Enida Glušac kaže za Klix.ba da je poslala upit ZZOiR-u u kojem traži podatke o tome koliko je sredstava potrebno da bi se izmirile sve liste čekanja.
Dodaje da je Zavod ove godine zbog manjka sredstava izdvojio 11 milijuna maraka manje nego što je stvarno utrošeno prošle godine.
“Trenutno se nalazimo na osmom mjestu pod stavkom ‘ostalo’, što znači da kao pacijenti nemamo svoje mjesto u zakonu”, zaključuje Glušac.
Nadalje, problem s kojim se onkološki pacijenti susreću je nestašica citostatika. Zbog visoke cijene citostatika koje moraju sami kupiti, mnogi oboljeli preskaču terapije.
Do nestašice citostatika dolazi u svim klinikama, iako je u fokusu javnosti najčešće Klinički centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS).
Doktor Mustafa Hammami iz Županijske bolnice u Bihaću također kaže da u posljednje vrijeme uvijek nedostaje barem jedan lijek koji je potreban onkološkim pacijentima.
Smatra da bi država morala imati odgovorniji pristup prema najtežim pacijentima.
“Bolest pogađa sve mlađu i mlađu populaciju. Nekada je prosjek godina za oboljenje bio 55, a sada sve češće imamo pacijentice koje obolijevaju od karcinoma dojke s 28 ili 30 godina. Federalni zavod ne funkcionira kako treba. Dužan je nabaviti citostatike, raspisati natječaje, ali moraju promijeniti zakon, moraju imati aneks za nabavu lijekova. A ne da raspišu natječaj i ako se nitko ne prijavi, onda nema lijekova”, zaključuje Hammami.
