1
0
Vatikan je na svojim službenim stranicama objavio poziv novinarima na tiskovnu konferenciju o “duhovnom iskustvu Međugorja” koja će se održati u četvrtak, 19. rujna u 11:30 sati.
Na konferenciji će govoriti prefekt Dikasterija za nauk vjere kardinal Víctor Manuel Fernández, zatim tajnik doktrinarnog odjela tog Dikasterija vlč. Armando Matteo i urednik Vatican Newsa Andrea Tornielli.
Prijenos će se moći pratiti uživo na YouTube kanalu Vatican Newsa.
Odluka o Međugorju?
S obzirom na sastav govornika, čini se kako bi tema Međugorja mogla biti povezana s normama za razlučivanje ukazanja i drugih nadnaravnih fenomena, koje je kardinal Fernández predstavio 17. svibnja ove godine.
Tom je prilikom prefekt Dikasterija za nauk vjere odgovarao i na pitanja o hercegovačkom mjestu molitve, poručivši: “O Međugorju još nije ništa zaključeno, ali s ovim normama mislimo da ćemo lakše ići prema naprijed i doći do zaključka.”
Pritom je dodao: “Nisam čitao dokumente (o Međugorju, op. Bitno.net) u Dikasteriju, znam neke detalje, ali moramo to početi proučavati da bismo došli do zaključka s ovim novim normama. Imajte na umu da se pojava može smatrati dobrom, nije opasna u samom početku, no može imati problema u kasnijem razvoju. Stoga ponekad deklaracija mora razjasniti ove različite faze: to je razlika koju treba uzeti u obzir. A onda čak i ako pretpostavimo da je postojalo odobrenje, nihil obstat, u isto vrijeme možda će se morati razjasniti da se neki detalji ne uzimaju za ozbiljno. Jer ako se dobro sjećam, vjerujem da je Gospa i ondje dala neke naredbe, određujući vrijeme, mjesto, što biskup mora učiniti itd. To će se morati razjasniti.”
Od donošenja novih normi, Dikasterij za nauk vjere oglasio se više puta o pojedinim nadnaravnim fenomenima, uključujući slučajeve navodnih Gospinih ukazanja kao što su “Ruža Otajstvena” i “Madonna dello Scoglio“, koje su pozitivno procijenjene. Suprotno tome, Dikasterij se negativno osvrnuo na slučaj “Gospe Svih Naroda“, objavivši po prvi puta originalnu negativnu procjenu Vatikana iz 1974.
Upravo se izraz “duhovno iskustvo”, naveden u pozivu na tiskovnu konferenciju o Međugorju, koristio u brojnim procjenama koje je Dikasterij za nauk vjere objavio nakon donošenja novih normi.
U nastavku možete pročitati kratki povijesni pregled “međugorskog slučaja”, kojeg je sastavila Informativna katolička agencija.
Povijest Međugorja
Dvije djevojke od 15 i 16 godina, Ivanka Ivanković i Mirjana Dragičević, ispripovjedile su da su 24. lipnja 1981. godine, šetajući kamenitim brdom Podbrdom, u 16 sati vidjele ženski lik na malom oblaku. Nedugo zatim dvjema se djevojkama pridružila i Vicka Ivanković, Ivankina sestrična. Sve tri su rekle da su ponovno vidjeli tajanstveni lik no toga puta s djetetom u naručju, i odmah su ga prepoznali kao Djevicu Mariju. Ivan Dragičević, Jakov Čolo i Marija Pavlović troje su još vrlo mladih ljudi koji su činili skupinu ljudi koje nazivamo “vidiocima”. Šestero djece razgovaralo je o ukazanjima Marije koja će se predstaviti kao “Kraljica mira” s porukom koja je u osnovi poziv na pomirenje i obraćenje.
Počevši od tog poslijepodneva i od tih priča – u zabačenom komadiću zemlje koji će uskoro doživjeti krvavi rat – započela je priča koja ostavlja traga u životu Crkve, dopirući, na različite načine, do milijuna ljudi: između pristupanja i obraćenja – s dugim redovima pred ispovjedaonicama i izvanrednim sudjelovanjem u euharistijskom klanjanju – ali i između snažnog skepticizma i žestokog protivljenja.
Upravo s obzirom na porast iskustava vezanih uz Međugorje, 1991. godine biskupi Biskupske konferencije Jugoslavije u tzv. “Zadarskoj izjavi” ustvrdili su da, na temelju do tada provedenih istraživanja, nije moguće potvrditi da se radilo o ukazanjima i nadnaravnim pojavama.
Radi rasvjetljavanja događaja u Međugorju, Benedikt XVI. je 17. ožujka 2010. osnovao međunarodno istražno povjerenstvo pri tadašnjoj Kongregaciji za nauk vjere. Komisija, kojom je predsjedao kardinal Camillo Ruini, prikupila je i ispitala, na 17 sjednica, “sav materijal” o tom pitanju i predstavila “detaljno izvješće” Papi, s relativnim glasovanjem o “nadnaravnosti ili nenadnaravnosti” ukazanja. Naznačujući pritom najprikladnija “pastoralna rješenja”. Za donošenje zaključaka Komisija je pregledala svu dokumentaciju pohranjenu u Vatikanu, u župi Međugorje, ali i u arhivima tajnih službi bivše Jugoslavije. Komisija je saslušala navodne “vidioce” i svjedoke. Nadalje, u travnju 2012. izvršila je i inspekcijski nadzor u Međugorju.
Taj rad se nastavio tijekom četiri godine, do 17. siječnja 2014. godine. Konačno izvješće predano je papi Franji.
U vezi s Međugorjem, odgovarajući na pitanje tijekom konferencije za novinare u zrakoplovu na povratku s apostolskog putovanja u Fátimu, 13. svibnja 2017., papa Franjo je podsjetio da “sva ukazanja ili navodna ukazanja pripadaju privatnoj sferi, nisu dio redovnog javnog učiteljstva Crkve”.
Osvrnuo se posebno na rad Istražne komisije, razlikujući tri aspekta. “O prvim ukazanjima, kada su [vidioci] bili djeca, izvješće više-manje kaže da moramo nastaviti s istraživanjem. Što se tiče navodnih trenutnih ukazanja, izvješće ima svoje sumnje” i “treće – stvarna srž odnosa prema Ruiniju: duhovna činjenica, pastoralna činjenica, ljudi koji tamo odlaze i obraćaju se, ljudi koji susreću Boga, koji se mijenjaju život. Za to nema čarobnog štapića i ta se duhovno-pastoralna činjenica ne može poreći.”
S tom sviješću Papa je 11. veljače 2017. poljskom nadbiskupu Henryku Hoseru odlučio povjeriti misiju “posebnog izaslanika Svete Stolice” da “stekne dublje znanje o pastoralnoj situaciji” u Međugorju i, “prije svega o potrebama vjernika koji onamo dolaze na hodočašće” da bi “predložio moguće pastoralne inicijative za budućnost”. Misija, dakle, “isključivo pastoralnog karaktera”.
Dana 31. svibnja 2018. papa Franjo je – ne ulazeći u konkretna pitanja vezana uz navodna ukazanja – imenovao nadbiskupa Hosera apostolskim vizitatorom s posebnom ulogom za župu Međugorje, na neodređeno vrijeme i ad nutum Sanctae Sedis. Zadaća je uvijek bila “isključivo pastoralna” i u skladu s misijom posebnog izaslanika Svete Stolice koja je i izvršena. “Misija apostolskog vizitatora – priopćio je Tiskovni ured Svete Stolice – ima za cilj osigurati stabilnu i kontinuiranu pratnju međugorske župne zajednice i vjernika koji tamo idu na hodočašće, a čije potrebe zahtijevaju posebnu pozornost.”
Također u tom smislu, 12. svibnja 2019. mons. Hoser i apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Luigi Pezzuto, objavili su odluku pape Franje o dopuštenju hodočašća u Međugorje, koja od tada mogu službeno organizirati biskupije i župe i više se neće organizirati samo u “privatnom” obliku kako je do tog trenutka naznačila Kongregacija za nauk vjere.
S tim u vezi, tadašnji “ad interim” ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice, Alessandro Gisotti, precizirao je da Papino odobrenje mora biti popraćeno “pažnjom da se izbjegne da se ova hodočašća tumače kao potvrda autentičnosti dobro poznatih događaja i koji još zahtijevaju ispitivanje od strane Crkve. Stoga se mora izbjeći da takva hodočašća stvaraju zbrku ili dvosmislenost s doktrinarnog gledišta. To se također odnosi i na župnike svih redova i stupnjeva koji namjeravaju otići u Međugorje i ondje slaviti ili koncelebrirati misu, makar i na svečan način.”
Gisotti je također istaknuo da je, “s obzirom na značajan protok ljudi i obilne plodove milosti koji su iz toga proizašli, ta odredba dio posebne pastoralne pozornosti koju je Sveti Otac namjeravao posvetiti toj stvarnosti, s ciljem poticanja i promičući dobre plodove.” Tako će apostolski vizitator “lakše uspostavljati odnose sa svećenicima koji su zaduženi za organizaciju hodočašća u Međugorje, kao sigurnim i dobro pripremljenim osobama, dajući im informacije i naznake kako bi mogli plodonosno voditi takva hodočašća”.
Dana 27. studenoga 2021. Papa je imenovao nadbiskupa Alda Cavallija kao nasljednika nadbiskupa Hosera koji je preminuo 13. kolovoza, kao apostolskog vizitatora, ovisnog o Svetoj Stolici, zaduženog za pastoralnu skrb hodočasnika koji putuju na molitvu u Međugorje.
