0
0
KRŠTENJE – USTOLIČENJE
Božje pomazanje „Duhom Svetim i snagom”, dogodi se na rijeci Jordanu pred Ivanom Krstiteljem kažu Djela apostolska. Bijaše to očitovanje – epifania Oca nebeskoga da je Isus Mesija Izraelov i Sin Božji: „I dođe glas s neba: „Ti si Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao”, piše sv. Luka. Sin Božji stade u red među grješnicima na Jordanu da ispuni sve „što je u skladu s voljom Božjom”, dodaje sv. Matej.
S jedne strane je to poniženje za Sina Božjega jer nema grijeha, ali je s druge strane ustoličenje za kraljevanje: Gdje silazi Duh Sveti započinje novo stvorenje. Isus Krist koji sve stvara, jer je „začetnik života”, kažu Djela i po kome sve postaje, preuzima i rođenje „od vode i Duha Svetoga”, piše sv. Ivan. Isus Krist jest Sin Čovječji koji je sišao s neba ali je i ‘sluga patnik‘: „Nije došao da mu služe, nego da on služi i da dadne svoj život kao otkup mjesto svih!” donosi sv. Matej.
Isusovo krštenje na Jordanu i rođenje u Betlehemu su dva događaja u razmaku od 30 godina. A blagdani su tako blizu. Oba govore da se Bog objavljuje ljudima. Nakon krštenja na rijeci Jordanu počinje Isus nastupati pred narodom. Ivanovo krštenje je kao ustoličenje za Isusa iz Nazareta. Otvara se nebo i kao da kaže nad Sinom Božjim: „Kraljuj! Neka tvoja svjetlost zasine, neka tvoja pravda zavlada.” Isteklo je vrijeme proroka. Vrijeme je Mesije, Sina Božjega: „Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina”, poručuje prorok Izaija.
Rođenje i krštenje su djelo Duha Božjega i glas neba, koji progovara zemlji. Rođenje Isusovo najavljuje nebeski glasnik – anđeo: „Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj – Krist Gospodin”, bilježi sv. Luka i dodaje da Isusovo krštenje najavljuje proročki glasnik – Ivan Krstitelj: „Ja vas, istina, krstim vodom. Ali dolazi jači od mene, komu ja nisam dostojan odriješiti sveze na obući; on će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem”.
Kod Isusova rođenja je otvoreno nebo i anđeli: „Odjedanput se anđelu pridruži mnoštvo vojske nebeske koja je hvalila Boga”.
Kod krštenja je nebo otvoreno i Duh Sveti: „Dok se molio, otvori se nebo, siđe na njega Duh Sveti u tjelesnom obliku, poput goluba”.
Kod rođenja se čuje anđeoska pjesma: „Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi”.
Kod krštenja se čuje Božji glas: „Ti si Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao”. U oba ova spasonosna događaja: Isusova rođenja i krštenja objavljuje se Bog čovjeku i nebo se susreće sa zemljom.
Zemaljski vapaj i nebesko spasenje, to je susret Ivana i Isusa. Ivan otkriva u Isusu Mesiju: „On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem”, piše sv. Luka i nastavlja da Isus otkriva u Ivanu veličinu: „Velim vam, nije nitko između rođenih od žene veći od Ivana”. Isusovo krštenje pokazuje da je Isus jedan od nas, ali i jedan za nas, za naše spasenje. Dolazi na rijeku Jordan. Ivan je propovijedao obraćenje i dijelio pokorničko krštenje. Potaknut Duhom Svetim vidio je pred sobom Mesiju, onoga za koga je pripremao svijet. Sav ushićen, tražio je Ivan da ga Isus krsti. A Isus će mu reći: „Pusti sada, jer tako nam dolikuje da sve ispunimo što je u skladu s voljom Božjom”, piše sv. Matej. Čuje se Božji glas: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj”. Tim nebeskim proglasom da je On Sin Božji, započinje Isusovo javno djelovanje i kraljevanje.
Kraljevsko dostojanstvo pokazuju Isusova djela i riječi, kako piše sv. Matej. Objavit će se kao „Svetac Božji”. Kad je Isus ozdravio opsjednutoga čovjeka, a bio je i slijep i nijem: „Sav narod osta zadivljen pitajući: Da nije ovo Sin Davidov”?
Apostol Petar je priznao pred svima: „Mi vjerujemo i znamo da si ti Svetac Božji”, piše sv. Ivan. Isusovo javno djelovanje je započelo govorom nebeskoga Oca. Isus je onaj koga Bog Otac šalje i On će izvršiti volju Božju. Stao je u red na Jordanu da primi Ivanovo krštenje da bi posvetio vode cijeloga svijeta. To krštenje vodom je najava krvnog krštenja na Golgoti i krštenja u Duhu Svetom.
Pravi smisao Isusova kraljevskoga dostojanstva očituje se s visine križa jer će tada sve privući k sebi. A vrhunac je ono što Isus reče apostolima: „A da još vidite Sina Čovječjega kako uzlazi gdje je prije bio…?”, navodi sv. Ivan.
Poslao je Duha Svetoga. Po tom Duhu svi postajemo Božja djeca. Naše krštenje je novo rođenje po znaku krsne vode i u Duhu Svetom. U tom novom rođenju treba rasti i napredovati i sve više Krista upoznavati, kao što posvjedoči i Paul Sih, objavljujući knjigu Tao the ching, 1961.: „Moje krštenje nije bilo kraj mog obraćenja, nego početak mog istraživanja pravoga svjetla, Krista koji je put, istina i život.” Treba opravdati svoje krštenje i evanđelje svjedočiti svojim životom. Da bismo to mogli, prvo treba proći kroz školu evanđelja. Nije lako svjedočiti evanđelje u ovom svijetu. Ovaj svijet je pun mitova i zamki.
Čovjek je često opterećen mitovima znanstvenosti, napretka, novcem, seksom i povijesnosti. Pojedinac vođen povijesnošću je zarobljen uskim krugom prošlosti svoga naroda i živi u mitovima, bajkama te prošlosti i ništa drugo ne vidi oko sebe. A kršćanin ne smije ostati u mitovima.
Treba se otvoriti Božjoj milosti. Potrebno je najprije Ivanovo krštenje: pripremiti tijelo i pamet ili obraćenje pameti i tijela, da može Duh Sveti doći. Tek tada je moguće da dođe Isusovo krštenje u Duhu. Zato je potrebno Bogu vjerovati i razumjeti smisao svoga života. Tako se dolazi do novoga stvorenja u Kristu. Jedino novi čovjek u Kristu može biti u vječnosti s Bogom i s Kristom i u slavi njegova kraljevanja.
Fra Ante Pranjić P.
