0
0
Veliki četvrtak zauzima posebno mjesto u kršćanskom liturgijskom kalendaru jer označava početak svetog trodnevlja, koje obuhvaća muku, smrt i uskrsnuće Isusa Krista. To je dan kada se vjernici prisjećaju Posljednje večere, na kojoj je Isus ustanovio sakramente euharistije i svećeničkog reda.
Posljednja večera – ljubav i služenje
Na Veliki četvrtak Isus je sa svojim učenicima slavio židovsku Pashu, no toj je večeri dao novo značenje. Tijekom večere uzeo je kruh i vino te ih predao učenicima kao svoje tijelo i krv, govoreći: “Ovo činite meni na spomen.” Tako je ustanovljena sveta misa – srce kršćanskog bogoslužja.
Posebno je znakovit i čin pranja nogu učenicima, kojim je Isus pokazao što znači prava služba i poniznost. Taj čin danas simbolizira poziv svakom vjerniku da živi vjeru kroz ljubav i služenje drugima.
Misa Večere Gospodnje
Na večernjoj misi Velikog četvrtka u crkvama se slavi Misa Večere Gospodnje. Liturgija toga dana uključuje:
- pranje nogu (u mnogim župama),
- prenošenje Presvetog oltarskog sakramenta u pokrajnji oltar (tzv. “Božji grob”),
- ogoljavanje oltara na kraju mise, kao simbol napuštenosti i žalosti koja slijedi u Velikom petku.
Tijekom mise se ne oglašavaju zvona, a umjesto njih se koriste čegrtaljke – sve do Uskrsa.
Dan ustanovljenja svećeništva
Veliki četvrtak je i dan zahvalnosti za svećeništvo. Svećenici na poseban način obnavljaju svoja obećanja, a vjernici se mole za svoje pastire. U mnogim biskupijama toga jutra biskup predvodi Misu posvete ulja (ulje bolesničko, katekumensko i krizmano), koja se koristi tijekom cijele liturgijske godine.
Veliki četvrtak ne nosi samo sjećanje na davne događaje, nego poziva svakoga da živi euharistiju – u zajedništvu, u ljubavi i služenju. To je dan tišine, molitve i zahvalnosti, početak najsvetijih dana kršćanske vjere.
