Prvi bh. proizvod sa oznakom zaštićenog porijekla livanjski sir, proizvodi se duže od 130 godina, no proizvođača je sve je manje.
Prostorije zadruge predviđene za podršku malim proizvođačima, skladištenje i prodaju sira, u koje je uloženo blizu milijun maraka, zjape prazne, izvještava Radio Slobodna Europa.
Iz Udruženja proizvođača autohtonog livanjskog sira Cincar kažu da nemaju podršku države. Poticaji za mlijeko su znatno veći nego za sir kao gotov proizvod, navodi Jozo Baković, prvi čovjek Udruženja. Osim toga, zbog spcefičnosti proizvodnje i korištenja sirovog mlijeka, ovaj proizvod za razliku od tvorničkog ne može na tržište Europske unije, tvrdi Baković.
– Došli smo do zida. Ne znamo, dalje ne možemo, a moramo dalje jer mnoga su sredstva tu uložena. Veliki je to projekat, tu je dosta toga napravljeno. dodao je.
Udruženje Cincar je uz pomoć lokalnih lvasti i međunarodnih donatora pokrenulo projekat zaštite autohtonosti i izvornosti sira. Certifikat im je dodijelila Agencija za sigurnost hrane BiH 2020. godine. Grad je ustupio prostora Češka razvojna agencija financirala opremanje zgrade zadruge.
– Cilj je, naravno, olakšavanje poslovanja malim, obiteljskim proizvođačima tradicionalnog izvornog livanjskog sira i poboljšanje njihove konkurentnosti, osiguranje prostora u samom gradu Livnu gdje će oni te svoje moći plasirati, kaže Darko Čondrić, gradonačelnik Livna.
No, umjesto sira na policama zadruge skuplja se prašina. Nakon svečanog otvaranja prostor predviđen za skladištenje, zrenje sira, pakovanje i prodaju ostao je zatvoren.
– Najveći je problem jednostavno, što ljudi odustaju od ovoga, kaže Irma Burkić iz proizvođača Eco Life.
Zbog komplicirane procedure za registraciju i deklariranje proizvoda, kontrole proizvodnje i prodaje, te nedovoljne podrške, mali proizvođači često prodaju na crno, a neki su, kaže, Baković digli ruke.