0
0
Križančevo selo i Buhine kuće, odnosno proučavanje tog masakra nad Hrvatima, novi je tekst povjesničara Hrvoja Mandića pisan za portal Bild.ba.
Kad je riječ o vojnom rasporedu triju zaraćenih snaga, Armije Republike Bosne i Hercegovine, Vojske Republike Srpske i Hrvatskog vijeća obrane u jesen 1993., nužno je istaknuti da se rat u Lašvanskoj dolini vodio u dvostrukom okruženju.
Piše: Hrvoje Mandić/Bild.ba
Snage HVO-a bile su u okruženju ARBiH, dok je potonja bila u okruženju VRS i HVO-a.
Zauzimanjem Travnika i Bugojna ARBiH okružila je HVO u Lašvansko-Lepeničkoj dolini na području oko Busovače, Viteza i dijela Novog Travnika tako da je HVO počeo život u okruženju s oko 6.000 vojnika okruženih višestruko brojnijim muslimanskim snagama.
Snage Armije RBiH čitavo su razdoblje muslimansko-hrvatskog rata bile u ofenzivi i stalnim su napadnim akcijama pokušavale usitniti taj prostor na više malih enklava.
Dakle, na tom prostoru karakteristično je bilo pozicijsko ratovanje, gdje su se postrojbe HVO-a branile u kompaktnom prostoru širine 3-10 km i dubine 10-12 km što je mogućnost manevra svodilo na nisku razinu, dok su snage Armije RBiH išle na presjecanje tog prostora.
Upravo su se u takvim pokušajima i činili zločini. Na području općine Vitez u ljeto 1993. godine Operativna grupa Bosanska Krajina (OZ BK) Armije BiH angažirala je snage 17. krajiške, 303., 325., a kasnije 306. i 314. motorizirane brigade.
S druge strane u općini Vitez HVO je bio znatno ‘tanji’, a obranu je preuzela Viteška brigada HVO-a koja je brojala 2.210 pripadnika.
NAPADNE OPERACIJE ARBiH u SREDIŠNJOJ BOSNI U LJETO I JESEN 1993.
Nakon ovladavanja Bugojnom i Travnikom, vojni i politički vrh naredio je Komandi OG BK 7. kolovoza 1993. da pokrenu napadnu operaciju na grad Vitez i okolicu pod kodnim imenom ‘Oprez’ čiji je cilj bio razbiti HVO na širem području Viteza i Novog Travnika i zauzeti tvornice ‘Vitezit’ u Vitezu i ‘Bratstvo’ u Novom Travniku.
U borbama u kolovozu, rujnu i listopadu snage ARBiH uz pomoć oklopa nisu uspjele ovladati prostorom Viteza i Novog Travnika.
Viteška brigada HVO-a je do 14. siječnja u području Sofe vratila i dio ranije izgubljenog prostora.
OG BK ARBiH nije bila u stanju za nastavak napada, a to potvrđuje masovno dezertiranje muslimanskih vojnika 15. siječnja s crte bojišta.
Napadne operacije ARBiH na području Središnje Bosne nastavljene su do travnja 1994. godine, odnosno do potpisivanja Washingtonskog sporazuma.
Uz čitav niz zločina nad hrvatskim civilima i zarobljenim pripadnicima HVO-a, posljedica tih operacija je etničko čišćenje Hrvata iz Središnje Bosne od strane ARBiH.
Vrisak.info
