0
0
Iako su prepoznatljiva turistička atrakcija na području Livna, divlji konji su bez institucionalne zaštite, zbog čega su sve češća meta napada.
Lešine zaklanih, kao i zatočeni divlji livanjski konji česta su slika na koju mještani i ljubitelji prirode nailaze na širem području krške visoravni Kruzi, gdje ova krda gravitiraju.
Na njihovo ubijanje, hvatanje u zamke i krađe, reakcije stižu od javnosti, ljubitelja prirode, nevladinog sektora, ali izostaje ona ključna – institucionalna.
Posljednje zastrašujuće fotografije iskasapljenih konja objavljene su nedavno u facebook grupi ‘Sva livanjska sela’, a slučaj je prijavljen i policiji. No, iz Ministarstva unutrašnjih poslova Hercegbosanske županije nisu mogli ući u trag počiniteljima.
U ovu problematiku dobro je upućena livanjska novinarka Željka Mihaljević, koja je i sama veliki ljubitelj divljih konja i zaljubljenik u prirodu, a različite slučajeve njihovog uništavanja prati više od dvije decenije.
Aktivirala se i u pronalasku zakonske zaštite s nevladinim sektorom, no svi pokušaji da se uredi ovo pitanje, iz nepoznatih razloga, “padaju u vodu“.
“Vidi se na lešini, na ostacima šta je rezano nožem, a šta je trgano kandžama ili od životinja. Ova priča što se tiče krađa i hvatanja i korištenja za meso, kobasice, prodaju i preprodaju stara je sigurno više od 25 godina”, svjedoči Mihaljević.
U posljednju godinu dana, kako navodi, evidentirane su tri prijave, od čega su dvije za pokušaj krađe, odnosno hvatanja u zamke, o čemu postoji i fotodokumentacija.
Naime, ljubitelji prirode su naišli na konje uhvaćene u konopce, i tako osujetili pokušaj konjokradica u dva navrata.
“Kada su čuli ljudske glasove, sjeli su u svoja vozila i pobjegli. To se dogodilo na strani Borovog polja koje pripada Šujici, odnosno općini Tomislavgrad. Policija je izašla na lice mjesta, ali nisu uspjeli uhvatiti počinitelje“, dodaje naša sugovornica.
Kada je riječ o osakaćenim životinjama, livanjski izletnici nailaze na strvine konja kojima su odsječeni butovi, plećke i sve ono što je iskoristivo u mesnoj industriji ili vlastitoj upotrebi za pravljenje kobasica. No svjedoka nema, tako da MUP ni u ovom slučaju nije uspio ući u trag počiniteljima.
“Ranije, prije 20 i više godina, uglavnom su dolazili ljudi iz Središnje Bosne, kako bi krali konje ili ih na licu mjesta ubijali i odnosili butove za pravljenje sudžuka. Šta se sada događa, ne znamo, možda su i domaći. Nerijetko se znalo događati i da pastiri koji drže pse, znaju ubiti konja i time ih hraniti. To su sve neslužbeni podaci, ali to se događa. Međutim, nikada niko za to nije odgovarao”, navodi Mihaljević.
Poseban problem je krađa. Ždrijepci se na crnom tržištu prodaju za oko 500 – 600 eura, i kako kaže naša sugovornica “to je ovdje javna tajna“.
Međutim, nema dokaza kojima bi ljubitelji ovih divljih ljepotana to mogli dokazati.
“Evidentno je, jedan vikend vidite određeni broj mladih jedinki, a već sljedećeg ih nema. Znali su ih krasti i odvoditi u Republiku Srpsku, pripitomljavaju ih i s njima izvlače drva, koriste ih kao radnu snagu na teško pristupačnom terenu“, kaže nam ova livanjska novinarka.
U potrazi za hranom i solju, krda sve češće silaze i na magistralnu cestu Livno-Šuica-Kupres, koja je posebno prometna u zimsko doba.
Uslijed slabe vidljivosti ili neoprezne i brze vožnje, oni često stradaju u prometnim nesrećama, u takvim slučajevima ih uglavnom eutaniziraju, jer ne mogu preživjeti sa slomljenom nogom.
“Prije su silazili samo zimi, sada to čine u svako doba godine. Kada prolazite ovim pravcem, u pijesku uz asfalt, sigurno tri – četiri kilometra dužine puta vide se rupe, jer oni grizu zemlju, sol i pijesak“, opisuje Mihaljević.
Bilo je, naime, pokušaja da se sačuvaju, kada je Općina Livno donijela odluku o njihovoj zaštiti, te uz sufinancirnje brigu povjerila Ekološkom društvu Borova glava.
Međutim, vozači koji su sudjelovali u prometnim nezgodama tražili su nadoknadu štete od onoga tko je konje stavio pod zaštitu. Tako se ova lokalna zajednica suočila s velikim troškovima i na koncu odluku stavila van snage.
Entuzijasti i Centar za građansku suradnju još 2012. godine, uz financijku pomoć međunarodnih organizacija, izradili Nacrt zakona o zaštiti divljih konja i krajolika na kojem se oni nalaze. Rješenje je predano tadašnjoj Vladi HBŽ-a, međutim, do danas se na tom planu nije ništa napravilo.
Centri civilnih inicijativa su sredinom 2021. organizirali okrugli stol na temu “Kako riješiti problem livanjskih divljih konja na magistralnim cestama”, iste godine i Gradsko vijeće Livno je održalo tematsku sjednicu na kojoj su doneseni zaključci i upućena inicijativa prema županijskoj vladi da se napravi prvi korak ka zaštiti prostranstva kojim gospodare divlji konji, međutim od toga još uvijek nema ništa.
“Svi napori da se zakonski regulira ova oblast i zaštiti ovo područje, jer samo na tom mikrolokalitetu Borove glave ima preko 40 vrsta ljekovitog bilja, su propali”, kaže nam Mihaljević i navodi kako je jedan od problema i neriješeno vlasništvo jer su mnogi stočari na svojim gospodarstvima konje zamijenili mehanizacijom, a grla pustili u divljinu, ali ih prilikom pokušaja rješavanja pravnog statusa smatraju svojom imovinom.
No, takvi stavovi, nemaju utemeljenja, izričita je naša sugovornica, jer je zakon jasan: “Oni se mogu svrstati pod napušteno vlasništvo, ali njih više nema, jedino njihovi potomci, jer konj u najidealnijim uvjetima može preživjeti u divljini 15-17 godina, tako da i to vlasničko svojatanje ne pije vodu.”
Skriveni interes
Nakon rata, kada su okončani sukobi na ovom dijelu visoravni Kruzi gdje graniče livanjska, duvanjska, kupreška i glamočka općina, bilo je oko 160 jedinki livanjskih divljih konja, sada ih ima više od 900, dok udruge koje se volonterski brinu o njima navode kako ih ima i više od tisuću.
“Imamo i problem tog velikog broja konja koji često znaju praviti i štetu seljanima koji gravitiraju prema Kruzima jer uništavaju usjeve, ima svega, ali se ništa ne rješava”, dodaje Mihaljević.
Krije li se iza ove nebrige nadležnih neki drugi interes, bit će tema nekog narednog teksta.
Naime, područje gdje gravitiraju livanjski divlji konji je dosta prostrano (Kruzi, Ivovik i Jelovača), te jako pogodno za izgradnju vjetroelektrana.
Lokalno stanovništvo sumnja da bi i to mogao biti razlog zašto se ono ne zaštiti, jer se u tom slučaju ne bi moglo izdavati pod koncesiju. Sve su to pitanja na koja niko još nije odgovorio.
No, u Vladi HB županije, početkom ove godine, održan je sastanak županijskog premijera Ivana Vukadina te još nekoliko ministara, s poduzetnikom, osnivačem i direktorom kompania Rimac Automobili, Matom Rimcom i direktorom kompanije Continental Adventures Marinom Mamuzom.
Prema službenom priopćenju iz Vlade, razgovaralo se o budućim ulaganjima i suradnji, “uz ostalo, bilo je riječi kako zaštititi prostor visoravni Kruzi kao i o aktivnostima vezanim za proglašenje Dinare nacionalnim parkom“.
