0
0
Možda je malo pretenciozno ovo reći – ali – Bošnjaci preksutra, u srijedu, 1. ožujka, slave Dan nezavisnoti. Da, Bošnjaci, ne samo i isključivo Bošnjaci, ali uglavnom samo Bošnjaci. Spomen je to na 29. veljače i 1. ožujak 1992. godine kada je održan referendum o nezavisnosti BiH na kojemu su čistim građanskim principom “jedan čovjek jedan glas” Bošnjaci (tada Muslimani) i Hrvati preglasali Srbe.
“Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?” – glasilo je referendumsko pitanje.
Federalno ministarstvo rada i socijalne politike obavještava javnost da je Zakonom o proglašenju 1. ožujka Danom nezavisnosti Bosne i Hercegovine (Službeni list RBiH, broj: 9/95), utvrđeno da je 1. ožujak – Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine državni praznik, te da na taj dan državni organi, poduzeća i druge pravne osobe ne rade.
U skladu s tim, 1. ožujak – Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine se obilježava samo jedan dan i to na dan samog praznika, piše Bild.ba.
Imajući to u vidu, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike obavještava javnost da je srijeda, 1. ožujak 2023. godine, neradni dan, priopćeno je iz Ureda Vlade FBiH za odnose s javnošću.
Zašto Hrvati ne doživljavaju ovaj dan?
Građani hrvatske nacionalnosti u Bosni i Hercegovini podržali su ovaj referendum i njihovi glasovi bili su presudni da ovaj referendum prođe s obzirom na to da tadašnji Muslimani nisu imali većinu od 50% plus 1 glas kako bi sami odredili sudbinu Bosne i Hercegovine. Naputak političkog Zagreba i Katoličke Crkve bio je tada bosanskohercegovačkim Hrvatima da na referendumu podrže nezavisnu BiH kako bi krnja Jugoslavija postala još krnjija.
Fokus vanjske politike Hrvatske tada je bio rat koji je već buktio u Hrvatskoj, ali i raspad Jugoslavije koja se krvavo raspadala nakon pada Berlinskog zida kao i druge tadašanje socijalističke države poput Čehoslovačke.
Hrvati su, dakle, podržali referendum, praktično dali Bošnjacima državu, a samo nekoliko mjeseci kasnije izbio je rat između Hrvata i Bošnjaka upravo u Federaciji BiH.
Kasnije, potpisivanjem Daytonskog mirovnog sporazuma, Hrvati su “strpani” u Federaciju BiH zajedno s Bošnjacima. U godinama koje su slijedile, dogodilo se nekoliko nasilnih izmjena Daytona koje su prava građana hrvatske nacionalnosti u BiH smanjivala i svodila na minimum, a bošnjačke političke elite su, čini se, zaboravile tko im je bio saveznik tog famoznog “prvog marta” i bez čijih glasova referendum nikada ne bi prošao.
Oduzimanje političkih prava, Alijansa, Komšić, Platforma, sve su to događaji koji su Hrvatima ogadili državu BiH.
Bilo kako bilo, 31 godinu kasnije, Dan nezavisnosti se slavi, otprilike, na onim područjima na kojima je Armija RBiH pri kraju rata imala efektivnu kontrolu. Srbi ovaj dan potpuno ignoriraju, Hrvati ga načelno obilježavaju na način da taj dan institucije ne rade, ali ako proštete bilo kojim dijelom BiH gdje su Hrvati većina – nećete osjetiti nikakvu “prazničnu atmosferu”.
Hrvatima je jednostavno muka od ovog dana, a Srbi nikada nisu ni razmatrali opciju slavljenja. Tako imamo još jedan “bosanski paradoks”. Dan nezavisnosti koji se slavi na, otprilike, 30-ak posto teritorija u BiH. Mašala, rekli bi u jednom dijelu Federacije BiH.
