Kanada, Rusija, Sjeverna Koreja – svaka država gleda vlastite interese. Nitko ne ulazi olako u rat velikih razmjera.

Kina stidljivo pomaže Iran

Kina koristi 60 posto jeftine nafte iz Irana i stidljivo pomaže Iran oružjem, no ne u velikoj količini. Procjene su da su Kinezi poslali i oko 2000 vojnika Irancima, ali to je u njihovim razmjerima vrlo mala pomoć. Sjeverna Koreja, iako ima dobre odnose s Iranom, nakon tisuća mrtvih u Ukrajini, ni ne pomišlja ovaj put slati svoju vojsku.

Hoće li Kina iskoristiti situaciju?

Zauzetost SAD-a ratom u Iranu mogla bi otvoriti prostor za nove globalne konflikte, prije svega napada Kine na Tajvan. Što ako Kina iskoristiti ovaj raskorak u kojem se nalazi Amerika pa krene na Tajvan. To bi dovelo do eskalacije svjetskih razmjera, velikih gospodarskih kriza.

Svijet bi ušao u zonu tektonskih poremećaja. Te točke su čvorišta svjetske trgovine, energije i vojne ravnoteže. Tajvan nije samo otok. On je srce globalne proizvodnje naprednih poluvodiča. Bez njegovih čipova, staju automobilske tvornice u Europi, telekomunikacije posrću, a vojna industrija škripi. Rat tamo ne bi bio “lokalni sukob”. Bio bi to udar na cijeli sustav globalne ekonomije. Isto tako, teško da će Kina imati bolju priliku od sadašnje, a znamo da oni otvoreno govore da je zauzimanje Tajvana od strateške važnosti.

Mogu li Kurdi iskoristiti priliku?

Ono čemu se SAD od početka sukoba nada je unutarnji raskol u Iranu, pogotovu Kurda kojih po procjenama u toj državi živi od 8 do 12 milijuna i to po rubnim dijelovima. Njihova pobuna i odcjepljenje mogli bi pokrenuti proces povrata Irana u granice nekadašnje Perzije.

Ideja da bi pobuna Kurda automatski dovela do stvaranja neovisne kurdske države zvuči privlačno, ali nije baš tako lako izvediva.

Kurdsko pitanje proteže se preko četiri države: Turske (oko 20 milujuna), Iran (oko 10 milijuna), Iraka (oko 7 milijuna) i Sirije (oko 2 milijuna). Svaka od njih ima snažan interes spriječiti stvaranje neovisnog Kurdistana, jer bi to otvorilo pitanje njihove teritorijalne cjelovitosti. Čak i kad bi u Iranu došlo do ozbiljnog unutarnjeg sloma, regionalni akteri ne bi mirno gledali rađanje nove države na svojim granicama.

SAD-u je svakako u interesu podržati manjinske pokrete u Iranu, a posebno Kurde. No, bez široke međunarodne potpore teško je ostvariva kurdska neovisnost, unatoč njihovoj brojnosti.

Sudbine naroda ovise o dugoj igri strpljenja, spremnosti na žrtvu i sposobnosti da se iskoristi pravi trenutak. Tomu su Hrvati najbolji svjedoci.