0
0
Baka Manda Kamenjašević iz tuzlanskog prigradskog naselja Dokanj spremno je dočekala još jedan Uskrs, koji donosi posebnu toplinu oko njenog srca, ali i sjetu na neka prošla, znatno ljepša vremena.
Ova 99-godišnjakinja blagdan obilježava sa kćerkom, zetom i unukom koji je stigao iz inozemstva.
Iako ima punih 99 godina, baka Manda Kamenjašević i dalje hrabro korača kroz život, u slobodno vrijeme plete vunene čarape, a svakom blagdanu se na poseban način raduje. Danas živi sa kćerkom Anom i zetom Božom, uz koje se, kako kaže, osjeća kao kraljica.
Njihova obiteljska kuća u naselju Dokanj nadomak Tuzle, blagdanski je uređena, a baka Manda u razgovoru za Klix.ba prisjeća se uskršnjih običaja iz njene mladosti, s paralelom na aktualno vrijeme u kojem živi.
Uskrsi su se ranije obilježavali 100 puta bolje nego danas. U vrijeme moga djetinjstva, prije Uskrsa se postilo, u cvjetnoj nedjelji se spremala kuća, pravila su se jela i kolači, za posvećenje su se prikupljali sir, jaja, slanina, meso, pogača, sol i klas kako bi se posijalo na proljeće. Nakon toga je dolazio naš veliki blagdan, rodbina se međusobno obilazila…, prisjeća se baka Manda.
U njenom domu u uskršnjem danu okupljali su se majka, otac, braća i sestre, a nakon zajedničkog ručka su odlazili dalje u obilaske. Međutim, današnja vremena su znatno drugačija. Kako nam kaže, prije su se djeca okupljala oko stola, a nakon objedovanja posvećenih jela, uzimali bi jaja i odlazili na tucanje. Danas, pak nema djece, a ostala su jaja koja baka nema kome dati.
Uskrs doživljavam dobro, ali, nažalost nismo svi na okupu. Sin mi je ranije poginuo, a od djece mi je jedino ostala kćerka Ana. Prije smo se kao članovi porodice znali okupiti svi, međutim, sada nas je samo troje, uz unuka Sašu koji je na Uskrs stigao iz inozemstva. Ali, tako mora biti. Kako vrijeme prolazi mijenjaju se i načini obilježavanja Uskrsa, dok ja nastojim zadržati stare običaje, kojima sam posvećena. Zbog starosti ne idem u crkvu, ali s krunicom u rukama molim se Bogu u svome domu, nastavlja sugovornica.
Dok sitno broji do ulaska u drugo stoljeće života, baka Manda dane provodi u odmoru, ali i pletenju vunenih čarapa.
U ovoj kući meni je dobro, svi me poštuju – kćerka, zet, unuci, praunuci i čukununuci. Ne mogu reći drugačije, živim kao kraljica. A ovi mladi danas, kako hoće, tako i žive i njima je taman, nadovezuje se baka Manda, koju krase vedar duh i dobro zdravlje.
U blagdanskim danima posebno emotivna je Mandina kćerka Ana Matošević, koja tijekom razgovora nije mogla sakriti suze. Posebno je tužna zbog činjenice da sva njena djeca danas nisu na okupu na obiteljskom ručku. Život ih je otisnuo u inozemstvo, a priliku za dolazak u rodnu kuću ovoga Uskrsa imao je samo jedan sin, za razliku od drugog te tri unuka i dva praunuka.
S obzirom da sam radila, u mladosti nisam bila u prilici posvetiti se običajima, ali za ono malo vremena kojeg sam imala, radovala sam se Uskrsu i bojenju jaja, koja bih nosila radnim kolegicama i njihovoj djeci. Dijelila sam ih i susjedima te prijateljima, ali vremena su se mnogo promijenila. Nažalost, mog drugog sina, unuka i praunuka danas sa mnom nema. Emocije naviru, a Božić i Uskrs upravo zbog toga veoma teško podnosim. Pokušavam biti jaka zbog moje djece i pred njima ne bih mogla zaplakati, ali mislim da su mnogi u BiH u istoj poziciji kao i ja. Kome da ja danas podijelim jaja ili kolač iznesem, ističe Ana.
Uskrs u Aninoj obitelji bez bogate trpeze, kolača i jaja ipak ne može proći, jer se tradicija, posebno u starijim životnim danima, mora poštovati.
Pored članova moje obitelji, svi ostali prijatelji koji su nekada mogli doći sada to ne mogu zbog bolesti i slično. Međutim, dok sam živa i dok me zdravlje služi, uvijek ću biti na visini mojih blagdana, uvijek ću dostojanstveno pripremiti te dočekati svakoga tko mi dođe na kapiju, dodaje Ana.
Čestitajući sve predstojeće vjerske blagdane pripadnicima svih vjera, poručuje im da se raduju, ali i da budu ljudi.
Bez obzira klanjali li ili ruke širili Bogu, potrebno je da svi budu samo ljudi. Živjela sam u sistemu u kojem smo svi prvenstveno bili ljudi, nitko nikoga nije dirao po nacionalnoj ili nekoj drugoj osnovi. Nažalost, mislim da se takva vremena neće ponoviti za moga života, zaključuje Ana za Klix.
