0
0
HNK Tomislav je u subotu u okviru 12. kola Prve lige FBiH doživio drugi uzastopni poraz, ovaj put na gostovanju od tuzlanske Slobode.
Izostanci su u toj utakmici treneru Vraneševiću predstavljali najveći problem i vjerujemo da je to jedan od bitnijih razloga zašto se Tomislav nije mogao bolje suprotstaviti vodećoj ekipi prvenstva.
Kada govorimo o izostancima valja napomenuti da se već otprije nije moglo računati na Mustapića, Carlosa, te Križana, koji je bio izvan pogona sve do utakmice protiv Simm Baua, kada je upisao prve minute nakon dužeg izbivanja. Na utakmici s TOŠKOM ozlijedio se Argentinac Lelli koji nije konkurirao ni protiv Simm Bau-a, dok je Soldić odrađivao suspenziju zbog tri žuta kartona.
Duško Vranešević iskoristio je što je imao na raspolaganju i nadao se najboljem, ali ipak Sloboda je bila prevelik zalogaj.
Neki govore da je rezultat očekivan, ali treba uzeti u obzir da je Tomislav najbolja gostujuća momčad koja do ovog poraza nije imala ni jednu izgubljenu gostujuću utakmicu. Sigurno je trener Vranešević računao i na taj moment i htio je izvući maksimum, da se nastavi niz koji bi dao dodatan impuls momčadi.
No, ako ćemo bit objektivni, poraz od Slobode nije toliki problem jer poraz se negdje morao dogoditi. Teško je bilo za očekivati da će se održat konstanta neporaženosti u gostima i ako se trebao dogodit onda je možda i pravi moment bio Tuzla.
Sve bi to bilo divno i krasno da se uspjelo u prethodnoj utakmici protiv Simm Baua pobijediti, u utakmici u kojoj je Tomislav morao uzeti puni plijen. Dobro, uvjeti za igru su bili na granici regularnosti, pa uz izostanke koje smo gore naveli, sigurno su bili bitni čimbenici zašto nismo mogli vidjeli konkurentniji Tomislav.
Ali, i voljni moment u toj utakmici bio je na strani Simm Bau, kiša je jednako padala i na jednoj i na drugoj polovici, uvjeti su bili jednaki za obje ekipe. Gostujući igrači kvalitetom sigurno ne prednjače naspram naše momčadi, ali nekad to nije presudno naročito u ovakvoj ligi, gdje dosta posrednih faktora igra važnu ulogu.
Kada povučemo paralelu i sagledamo malo bolje, Tomislav će za ta tri boda žaliti, ako uzmemo u obzir i pad na 6. mjesto prvenstvene ljestvice.
Kada se prisjetimo i utakmica koje je Tomislav imao u svojim rukama i po mnogočemu trebao pobijediti onda dolazimo do zaključka da je sezona mogla i morala bit još uspješnija. Oni koji pažljivo prate prisjetit će se utakmica s Rahićem, Čelikom, Goraždom, pa Simm Bau… Također treba istaknuti činjenicu da je u jednom trenutku Tomislav bod dijelio od drugoplasirane Stupčanice.
Momcima se nema što zamjeriti, to odmah da razjasnimo. Da je netko na početku ponudio 6. mjesto u ovom trenutku sigurni smo da bi to svi objeručke prihvatili. Da se u pojedinim utakmicama moglo bolje, sigurno da je, ali baš zato govorimo da kraj polusezone dolazi u pravom trenutku. Prilika je da se uz pojačan napor privede kraju onako kako se najbolje zna i da se detektiraju ključne situacije da se u drugu polusezonu uđe još bolje i produktivnije.
Ovo sigurno nije laka sezona ni za igrače ni za trenera. Letvica očekivanja se podigla od strane navijača, naviklo se pobjeđivati, ali minimalan pad je bio za očekivati.
Do kraja su ostala još tri kola. Sigurno da će u ta tri kola svaki bod biti vrlo bitan, a pobjeda imperativ. Isto tako, osim stanja na tablici, eventualne pobjede bit će jako bitne za psihološko stanje ekipe. Nadati se i da se do kraja sezone nitko neće ozljedi i da će svi igrači biti u optimalnom stanju.
Tomislavcity
