0
0
Zaposlenici koje su razbjesnile naredbe naređenih o povratku na rad u uredima dugo su pokušavali uvjeriti direktore da rad od kuće donosi veću produktivnost, da pomaže u očuvanju okoliša zbog manje automobila na cesti, ali i da proširuje bazen talenata za zapošljavanje. Sada možda imaju i još jedan argument koji bi mogao privući pažnju izvršnih direktora: porast prihoda.
Start-up Scoop, koji kompilira podatke iz baze Flex Index, u suradnji s tvrtkom Boston Consulting Group u utorak objavljuje izvješće koje uključuje analizu politike rada od kuće i rasta prihoda u 544 javna poduzeća. Analiza podataka otkriva kako je prosječna tvrtka u kojoj je djelatnicima dopušteno odabrati hoće li dolaziti u urede u prethodne tri godine bila čak 16 postotnih bodova uspješnija po pitanju rasta prihoda u usporedbi s tvrtkama u kojima su pravila bila stroža.
“Ta razlika poprilično nas je iznenadila – bila je veća nego smo očekivali,” kaže Rob Sadow, izvršni direktor i suosnivač Scoopa, čiji Flex Index funkcionira kao “spremište podataka” politika o radu od kuće za otprilike 7.500 tvrtki. U analizi se pratio rast prihoda između 2020. i 2022. godine, normalizirajući podatke o poslovanju kako bi se eliminirale razlike između sektora visokog i niskog rasta.
Zasad nema mnogo studija u kojima se uspoređivala veza između rasta prihoda i politika rada na daljinu, govori Nicholas Bloom, ekonomist i profesor na Poslovnoj školi u Stanfordu, koji radi i kao savjetnik za Scoop. On objašnjava da je to djelomično zato jer se mnogi alati za istraživanja fokusiraju mišljenja zaposlenika ili individualna iskustva s radom na daljinu, a ne na konkretne korporativne politike. U kombinaciji s prethodnim istraživanjima koja su fleksibilnu politiku rada povezala s rastom broja zaposlenika, “kolektivno oni oslikavaju vrlo snažnu sliku,” kaže Bloom o izvješćima, čak i ako podaci ne ukazuju na to da politike rada na daljinu zaista izravno uzrokuju rast prihoda.
“Na neki način i nije toliko bitno” potiče li porast prihoda tvrtke da brže zapošljavaju – i zbog toga se odlučuju na fleksibilne politike – ili fleksibilne politike privlače radnike i otvaraju im put do boljih poslova, kaže Bloom. “Ako ovo promatram kao menadžer, interpretacija je gotovo ista. Fleksibilan način rada pomaže rastu.”
Debate oko toga poboljšava li rad od kuće produktivnost ili joj šteti još uvijek divljaju, a sve više izvršnih direktora upravo efikasnost navodi kao glavni razlog za odluke o povratku u urede. Ova nova analiza mogla bi doliti ulje na vatru. “Premalo je stvarnih podataka i analiza,” govori Debbie Lovich, viša partnerica u Boston Consulting Groupu, čiji je fokus upravo na budućnost rada. “Ima gomila perspektiva i mišljenja, no nedostaju stvarne korelacije poput ove.”
Izvješće pokazuje kako trogodišnji rast prihoda prilagođen industriji tvrtki koje imaju, kako to naziva Scoop, “potpuno fleksibilnu” politiku – odnosno u potpunosti rade na daljinu ili timovima dopuštaju da odaberu hoće li i kada dolaziti u urede – iznosi 21 posto. Tvrtke s restriktivnijim politikama – kao one u kojima je zaposlenicima naređeno da u urede dolaze nekoliko dana u tjednu ili čak svaki radni dan – ostvarile su rast prihoda od tek pet posto, otkrila je analiza.
Lovich kaže kako izvješće ne pokazuje da fleksibilne politike nužno izazivaju porast prihoda. Umjesto toga, naglašava ona, fleksibilne politike jedan su od “simptoma” kulture koja ima povjerenja u radnike, nudi druge benefite za svoje djelatnike, ali i cijeni strategije razmišljanja o budućnosti, tehnologiju i nove ideje. “Ako su manje restriktivni oko takvih politika, vjerojatno su općenito više okrenuti inovaciji, imaju jasniju svrhu i više se angažiraju,” objašnjava Lovich, a sve to može rezultirati porastom prihoda. “Sumnjam da te kompanije nadziru tko i kada dolazi u ured.”
Podaci Scoopovog Flex Indexa uključuju politike nekih 7.500 kompanija svih veličina, a analiza je obuhvatila 544 tvrtke koje se nalaze na burzi. Od ukupno 7.500 tvrtki, njih 33 posto ima potpuno fleksibilne politike, 29 posto je uvelo hibridni pristup radu, a 38 posto tvrtki od djelatnika zahtijeva da rade isključivo iz ureda.
Flex Index kategorizira politike rada na daljinu na temelju korporativnih pravila, što znači da neki zaposlenici uključeni u kategoriju potpune fleksibilnosti na razini svojih timova možda svejedno ponekad moraju dolaziti u urede. Ipak, to znači kako je vrijeme provedeno u uredu vjerojatno prilagođeno radu pojedinih zaposlenika što je, objašnjava Lovich, vrlo važno kada se razmišlja o hibridnom načinu rada.
“Što više možemo osnažiti ljude koji su najviše uključeni u posao, to će taj posao biti bolji,” kaže ona. “Ako zaposlenicima odjednom počnete naređivati gdje i kada se moraju pojaviti, to njima govori da im ne vjerujete.
Iako rezultati možda ne pokazuju jasnu uzročno-posljedičnu vezu, oni svejedno pobijaju jedan sve češći argument, vjeruje Sadow: “Mnogi direktori i članovi uprava vjeruju kako tvrtke koje nude veću fleksibilnost neće dobro poslovati jer svi djelatnici nisu zajedno,” kaže on. “Vjeruju da takav način rada ne dozvoljava razvoj boljih odnosa među zaposlenicima. Podaci pokazuju da ne samo da argument o lošijem poslovanju nije točan, već da bi istina mogla biti upravo suprotna.”
Večernji.ba
