Adventske mise zornice imaju neku posebnu, žrtvenu draž, počinju vrlo rano, prije dana dok je još mrak. Mnogi vjernici idu na zornice a kasnije svjedoče kako unatoč toj maloj žrtvi ranog ustajanja, sve teškoće nestaju.
Stoga ne čudi što je duvanjska bazilika bila puna već jutros – na prvoj misi zornici. Vjerujemo da je tako jutros bilo u svim našim župama i crkvama.
Mise zornice kreću još od prvih kršćana koji su znali povezati svjetovnu, prirodnu noć s noći unutar ljudske duše pa su tako noću odlazili moliti i slaviti Euharistiju kako bi doživjeli zoru u svojim srcima, kako bi predali noć Isusu i kako bi svjetlost preplavila njihove misli, osjećaje, savjest.
Poruka mise zornice odnosi se na kraj noći, na kraj patnje. Noć je podmukla, no sa zorom dolazi otkupljenje. Dolazi Krist a s njime i sloboda, milost i ljubav. Tako slobodno možemo reći da kršćani zornicama očekuju Isusa Krista, ne samo kao Božić, blagdan Njegova rođenja, već i Njegov Drugi dolazak na ovaj svijet. Dolazak koji će osloboditi svijet od grijeha, od straha i boli – noći.
Mnogim ljudima danas, noći su izrazito duge. Potrebna im je zora, ponajprije zora duše. Potrebna im je nada a koju može pružiti samo Isus iz Nazareta. Svaki Božić Isus obnavlja tu nadu. Crkva dovikuje čovječanstvu da se nada, Crkva želi podignuti one koji su slomljena srca, da ožive. Crkva poziva grješnike, slabe, bolesne i ustrašene da u zajedništvu s Kristom dočekaju zoru.
Tomislavcity