0
0
Danas će Mostar, ali i Bosna i Hercegovina u cjelini, svjedočiti jednom od najznačajnijih događaja iz područja medicine, trenutku koji će podignuti letvicu tehničko-tehnološke opremljenosti, ali i razine usluga za pacijente te zbog kojega će se Sveučilišna klinička bolnica Mostar još jednom potvrditi kao regionalni lider.
Naime, višegodišnji kapitalni, strateški značajan projekt izgradnje Klinike za dječje bolesti doveden je do završetka, a na ceremoniji otvorenja novoga objekta, najsuvremenijeg takvog tipa u okružju, okupit će se brojni predstavnici iz društvenog i znanstvenog života zemlje i regije. Tim povodom razgovarali smo s ravnateljem Sveučilišne kliničke bolnice Mostar prof. dr. sc. Antom Kvesićem koji je naglasio kako će nova Pedijatrija biti na ponos cijele regije, a za objekt je kupljena i cjelokupna oprema koja će u znatnoj mjeri podignuti razinu kvalitete medicinskih usluga.
– Danas, kada vidim ono što imamo, kada znam što imamo, srce mi je puno i ništa mi nije žao. Ta bolnica je budućnost za djecu, donosi najviše medicinske standarde, a imali ste i osobno priliku vidjeti o kakvom se impozantnom projektu radi – kazao je Kvesić.
Gospodine Kvesiću, nakon nekoliko intenzivnih godina svjedočimo završetku radova na impozantnom objektu nove Pedijatrije. Moglo bi se reći kako se radi o kruni složenog procesa koji će donijeti niz pogodnosti za pacijente. Kako gledate na razdoblje koje je iza nas?
– Osobno, na Pedijatriji radim punih osam godina. Danas, kada vidim ono što imamo, kada znam što imamo, srce mi je puno i ništa mi nije žao. Ta bolnica je budućnost za djecu, donosi najviše medicinske standarde, a imali ste i osobno priliku vidjeti o kakvom se impozantnom projektu radi. Kada bismo pokušali vizualizirali sve pogodnosti koje nova Pedijatrija nudi, mogli bismo reći kako se radi o hotelu s četiri, ako ne i pet zvjezdica. Imamo stručan kadar. Ljudi vole svoj posao, tako da mogu slobodno reći kako će ona biti na ponos cijele regije. Za Pedijatriju smo kupili svu novu opremu, a naš je plan da se do blagdana Sveta tri kralja preselimo i započnemo raditi, što znači da će najkasnije za 20 dana djeca biti u novoj zgradi. Svakako bih iskoristio i priliku da podsjetim kako je ove godine 70. godišnjica naše Pedijatrije. Naime, 1953. godine iz sastava Interne formiran je samostalan Odjel pedijatrije. Iskreno, nadao sam se da ćemo i prije okončati ovaj projekt, ali bilo je mnogo izazova s kojima smo se nosili.
Ovako složen projekt zasigurno je uključivao i veliki broj aktera. Kome ste posebno zahvalni?
– Prvo, moram zahvaliti svojoj ekipi unutar bolnici, a neki od njih uz mene su 30 godina, a tu su i oni koji su u međuvremenu otišli u mirovinu. Menadžment bolnice prati me sve ove godine, kao i Upravno vijeće, a svi su oni bili uz projekt bolnice, od pokojnog Ivana Bagarića pa do doktorice Branke i doktora Leventića.
Koncept je bio “idemo napraviti bolnicu iz koje ljudi neće ići u druge bolnice”. To je bio ogroman posao, a sada koristim priliku da svima njima koji su sudjelovali zahvalim na ogromnom doprinosu.
Kada govorimo o financiranju, svakako treba uputiti na Saudijski fond. Mi smo prvo dobili kredit od Saudijskog fonda za Onkologiju, koju smo završili na obostrano zadovoljstvo, a onda smo dobili kredit za Pedijatriju. Specifičnost ovoga kredita je da se radi o kreditu s počekom od pet godina, kamatom od 1 posto i rokom otplate od 20 godina. Praktički, koliko se razumijem u biznis, to je darovan novac. Moram zahvaliti Vladi ove županije, koja je oba ova kredita preuzela, kako za Onkologiju tako i Pedijatriju, te treba naglasiti kako se radi o nemjerljivom doprinosu za ovu bolnicu. Naravno, zahvaljujem i Skupštini. Sve navedeno bio je korak bez kojeg ne bismo mogli završiti ni jednu ni drugu priču. Naravno, imali smo cijelo vrijeme i potporu Federalnog ministarstva zdravstva, Ministarstva financija, kao i s državne razine. Mnogo je ljudi uključeno u ovu priču od samog početka.
Kao ravnatelj, ali i kao čovjek, moram posebno naglasiti potporu Republike Hrvatske.
Ta pomoć traje dugi niz godina, a posljednjih nekoliko, otkada je na čelu premijer Andrej Plenković, ta je podrška i pojačana, odnosno imamo svojevrsni poklon-bon od Vlade Republike Hrvatske.
Srdačno joj zahvaljujem jer nam je ta podrška otvorila mogućnost da cijelo vrijeme neometano funkcioniramo. Naravno, treba naglasiti i ulogu koju je imao predsjednik Hrvatskog narodnog sabora dr. Dragan Čović, koji je, usudim se reći, jedan od onih koji je najviše razumio probleme bolnice i koji je davno stao uz nas. Njegov doprinos u ovoj priči je nemjerljiv. On je prepoznao važnost bolnice i probleme koje moramo rješavati, a meni je bio oslonac u svim situacijama.
Može li se napraviti usporedba, kada govorimo o tehnološkoj razini, između dvaju objekata?
– Kada bih se morao izraziti slikovito kako bih dočarao, zapravo, koliki je ovo tehničko-tehnološki odmak od onoga što smo do sada imali, napravio bih usporedbu između zaprežnih kola i svemirskog broda. To je najjednostavnija usporedba. Mi smo imali zgradu Pedijatrije koja je izgrađena 1964. godine i u njoj se funkcioniralo cijelo vrijeme. Pedijatrija je funkcionirala na 1600 četvornih metara u neuvjetnoj zgradi. Ipak, nadljudskim naporima naši su ljudi sve to vrijeme opstajali, pružajući medicinsku skrb. Sada ti ljudi dobivaju zgradu od 10 tisuća četvornih metara koja je urađena po najsuvremenijim građevinskim i tehnološkim standardima. Kada je riječ o samoj opremljenosti, mi smo, zahvaljujući kreditu od ove županije preko Razvojne banke, uspjeli kupiti kompletnu novu opremu. Dakle, ulazimo u 22., a ne 21. stoljeće. Kada govorimo o stvaranju što boljih i ugodnijih uvjeta za naše pacijente, svaka soba u novoj Pedijatriji ima krevet za dijete i krevet za roditelja, kao i sanitarni čvor. Kada bih se, primjerice, služio nogometnim žargonom, mogao bih reći kako je naša nova Intenzivna nogometno igralište, a u staroj zgradi imali smo kut za korner.
Svakako je riječ o procesu koji je iziskivao mnogo truda?
– Sve ovo je trebalo davno učiniti, no, nažalost, vremena u kojima živimo su takva kakva jesu, okolnosti su nepredvidive, ali, hvala Bogu, uspjeli smo. Nije bilo zgodno, a kada bih iskreno otvorio dušu i prepričavao, odavde biste otišli plačući. Cijena koju sam platio nije mala, međutim, imam zadovoljstvo.
Treba podsjetiti kako SKB Mostar ima izniman značaj kada govorimo o broju sredina koje mu gravitiraju u kontekstu medicinske skrbi. U kojoj će mjeri i nova Pedijatrija biti doprinos tomu?
– Novi objekt imat će izniman značaj. Ovoj bolnici gravitiraju dvije županije – Hercegovačko-neretvanska i Zapadnohercegovačka, iz njih dolazi većina pacijenata. Međutim, na tercijarnoj razini nama već niz godina dolaze pacijenti iz Hercegbosanske županije, dio pacijenata iz Srednjobosanske županije, a već dvije-tri godine i pacijenti iz Bihaća. Dakle, na tercijarnoj razini ovoj bolnici gravitira 400, a možda i do 500 tisuća ljudi. Osim toga, dolaze nam i pacijenti iz istočne Hercegovine, a iz doline Neretve u Republici Hrvatskoj srčani bolesnici i neurokirurški pacijenti. S Hrvatskom imamo ugovor o tome da pacijenti iz rubnih područja u hitnosti dolaze ovdje.
Treba ukazati i na druge pozitivne promjene u bolnici s kojima se pozicionirala u sam regionalni vrh?
– Do prije 10 – 15 godina na tjednoj smo bazi u prosjeku slali od 50 do 60 sanitetskih vozila u Split, Zagreb, Osijek, Tuzlu… Sada ih godišnje ide toliko. Pola mojih vozača ne zna gdje su hrvatske bolnice. Kada je riječ o broju njih koji sada ide, riječ je o nekim situacijama koje još uvijek u dovoljnoj mjeri ne možemo ovdje rješavati. Primjer je transplantacijski program, koji trenutačno pripremamo, ali ga još ne radimo. Uvijek postoji nešto kada treba otići negdje, no to su sporadični slučajevi.
Međutim, treba naglasiti kako trenutačno u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar prakticiramo zbilja dobru medicinu. Radimo vrhunsku neurokirurgiju, kardiologiju, invazivnu kardiokirurgiju, ortopediju, urologiju… U posljednjih 20-ak godina kroz našu bolnicu prošlo je mnogo stručnih ljudi koji su naše ljude učili raditi, a danas imamo zbilja dobru bolnicu uz odlične kadrove. U bolnici radi gotovo 500 liječnika. Imamo i 100 doktora znanosti…
Uz sve to, važno je ukazati i na naše obrazovne kapacitete. Tu je, primjerice, Medicinski fakultet, u SKB-u Mostar radi više od 300 naših studenata, a to je budućnost ove priče.
Možete li se osvrnuti na nove aktivnosti koje se planiraju, od tehnologije i opreme do kirurških procedura?
– Bolnica je ogromna i uvijek treba još nešto. Prijavili smo se na Saudijski fond za novu kuhinju i praonicu rublja, radi se o iznimno važnim službama za Sveučilišnu kliničku bolnicu Mostar, a već smo odredili i lokacije. Ova bolnica također treba i garažu, a u tom kontekstu već se priprema projekt. Tu je i dnevna bolnica, a postoje i grubi planovi da se na zgradi Radiologije napravi novi kat koji bi bio nova poliklinika. Dakle, niz je projekata koji traže značajna ulaganja. Nadam da bi projekti kuhinje i praonice mogli proći kroz Saudijski fond, a u tom smo kontekstu imali razgovor s Vladom, odnosno novom premijerkom, ministrom financija, kao i ministrom zdravstva. A u četvrtak nam dolazi generalni direktor Saudijskog fonda. Radi se o jednoj od najjačih financijskih kuća svijeta, a koja je naš projekt stavila na zasjedanje i dala mu zeleno svijetlo – govorim o kuhinji i praonici.
U pogledu opremljenosti bolnice cijelo vrijeme sam naglašavao stav kako SKB mora imati suvremenu opremu. Tako smo, primjerice, kupili mnogo nove opreme za Neurokirurgiju, poput one za akutne moždane udare, imamo kompletne operacijske dvorane na Neurokirurgiji. Bolnica ima prilično dobru opremu, a u posljednjih 4-5 godina nabavili smo je u iznosu od oko 50 milijuna maraka.
U građevinskom dijelu obnovili smo sva pročelja projektom Federalnog ministarstva, još radimo na zgradi Radiologije i mislim da je to posljednji objekt. Kada govorimo o novim zahvatima, ova bolnica planira uvesti program transplantacijske medicine, koji je vezan uz niz izazova.
Ova država je tek u začecima kada govorimo o navedenoj tematici. Dobili smo sva odobrenja za početak priče o transplantaciji, educirali smo niz ljudi po različitim segmentima, od tipizacije i lista, preko kirurškog dijela pa do poslijekirurških procesa. Radi o cijelom spletu medicinskih grana. Na tome intenzivno radimo.
Problem je također što nismo dio Eurotransplanta, a i korona nas je zadržala određeno vrijeme. Čak smo imali pacijenta za transplantaciju srca, imali smo spreman tim s profesorom Rudežom iz Zagreba. A tu je i ekipa s Rebra s kojom smo radili oko presađivanja bubrega,
dok smo u pogledu presađivanja rožnice gotovo pa spremni. Pripremamo se i za transplantaciju koštane srži, a naši će liječnici dobiti jedan dio Intenzivne zbog uvjeta. Transplantacija je budućnost i sam vrh medicine, a mi ćemo je uz pomoć Hrvatske, kao i naše domaće pameti, pokušati dovesti u Mostar. Nadam se da će se u iduće dvije-tri godine raditi transplantacija cijelog programa. Hrvatska će, naravno, pomoći, do njih nikada nije bio problem, ali u BiH smo imali određene stvari koje se vežu uz regulativu. Do prije nekoliko godina u BiH uopće nije bilo zakona o transplantaciji i donorstvu, a i sada imamo problem s donorstvom. No, mi smo nabavili opremu, radimo unutar naše bolnice tipizaciju, a imamo i jedan dio liste potencijalnih davatelja i primatelja. Idemo u tom smjeru, radi se o ogromnom i sveobuhvatnom poslu.
Kako gledate na potrebu sveobuhvatnog rješavanja problema u zdravstvu?
– Kada je riječ o dugu bolnice, treba navesti kako nije nastao kao posljedica naših investicija. Sve one su, naime, financirane “izvana”, a dug je nastao jer smo mnogo više uradili nego što smo mogli naplatiti. To je jedini problem ove bolnice – imamo suosnivače, ali nemamo vlasnike, od sedam izvora financiranja, koristimo samo izvore od zavoda, što je nedovoljno. To će se morati riješiti vrlo ozbiljno. Naime, mi smo jedina zemlja na svijetu koja nema zdravstvo u proračunima. To je strašno. Ali imamo naznake da se na tome počelo ozbiljno raditi.
Večernji.ba
