0
0
“Gospodarenje svojim resursima” kratka je rečenica koja lijepo zapara uši dok slušamo kako to rade susjedne zemlje poput Hrvatske ili razvijene europske zemlje koje se majčinski ponašaju prema onome što imaju, međutim, u kontekstu BiH odnosi su uglavnom maćehinski.
Propadaju i izvoznici
Ono što vrijedi, brzo nađe kupce vani, i to po relativno niskim cijenama, bez nekih konkretnih pravila, a što ne vrijedi, ne može uglavnom nigdje, pa ni ovdje kod nas. Ovih dana pojavila se vijest kako Srbija ubrzano isisava energente iz BiH. Tako je Capital objavio da je čak 90 posto električne energije iz RS-a izvezeno u Srbiju, kao i velika količina sirove nafte. Mrki ugljen, gotovo sav, završava u Srbiji, a samo od početka prošle godine do kraja studenoga izvezeno ga je u vrijednosti od 151 milijun i 931 tisuća maraka, što je za 13 milijuna više nego u cijeloj 2022. godini. U 2021. smo pak izvezli tek 18 milijuna i 600 tisuća mrkog ugljena u Srbiju, no potražnja je eksplodirala zbog rata u Ukrajini, a onda je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić kazao da će kupovati viškove gdje god ih nađu, a očito BiH ima viškove ili, da se ne lažemo, manjka joj odgovornosti i pameti da nešto sačuva za svoje možebitne crne dane i budućnost koja je neizvjesna kao rijetko kad u povijesti. A dok za Srbiju ugljena ima, stanovnici BiH koji ga koriste za ogrjev plaćaju ga više od 220 KM po toni u odnosu na neka vremena kad je bio upola jeftiniji, a nije to tako davno bilo. Koliko su cijene “dobre”, možda najbolje svjedoči podatak da je jedan od poznatijih izvoznika ugljena bio i Metalleghe Silicon iz Jajca koji je u Mrkonjić Gradu obustavio proizvodnju, a krajem prošle godine i otpustio 110 radnika u pogonu u Jajcu. Admir Čavalić ovakav je izvoz za Capital prokomentirao riječima da su ove kupnje promišljena i dobro isplanirana energetska taktika Srbije u jeku energetske krize, a to je Bosni i Hercegovini napravilo problem. – Problematično je što je prekomjeran izvoz imao izniman utjecaj na neformalna tržišta u BiH, prije svega, na građane koji plaćaju skuplji ogrjev i gorivo. Također, to je dovelo do viših troškova za pojedine termoelektrane. Kako u Srbiji raste potražnja za ovim energentima, očekujem da se nastavi trend nabave iz regije, ne samo BiH, već i drugih zemalja, poput Crne Gore i tako dalje – prokomentirao je. To sve može biti i znak da je BiH u recesiji i priprema li se ovim činom Srbija za neke krizne situacije koje mi ne vidimo. – Kada govorimo o energentima, treba imati u vidu posljedicu, odnosno da smo “zaklonili” vlastito tržište, stanovništva, tako i gospodarstva. Vidim tu dvije stvari. Prvo, zašto mi nemamo rastuću potrebu za energentima pa ih izvozimo? Usporava li naša ekonomija dok se ostale razvijaju? Drugo, Srbija vjerojatno ima strateški plan i okvir za nabavu ugljena. To pokazuju podaci, vidi se da značajno raste uvoz. Pitanje je i koristi li se ovaj energent ili skladišti da bi se pripremili za eventualne krizne situacije – kaže Čavalić. BiH očito u ovom slučaju nema dugoročnu strategiju. Dok ozbiljne države već pričaju o tome kako probuditi tržište i čuvaju svoje energente ili ih troše u granicama svoje države, mi se ponašamo kao “pijani milijarderi” koji imaju neograničene resurse pa mogu što hoće. Jedan od poduzetnika koji je želio ostati anoniman kazao je da se BiH pogubila zbog kriznih stanja u Njemačkoj, Italiji, Austriji…
Prepušteno vremenu
– Čim se industrija tih zemalja prehladila i mi smo počeli kašljati. Međutim, te zemlje iznalaze rješenja jer su razvijene i u njima je duboko ukorijenjena borba protiv svih kriza, dok mi pustimo da se stvari odvijaju nekim svojim tijekom i nikad nemamo jasnu strategiju, uvijek nas kriza iznenadi. Sve što je prepušteno vremenu bez reakcije, nažalost, osuđeno je na propast – kazao nam je poduzetnik.
Večernji.ba
