0
0
– Dobra vijest iz Sjeverne Irske. Nakon dvije godine blokade konačno je uspostavljena vlast bazirana na načelu “power sharing” između katolika i protestanata iz Sporazuma na Veliki petak – ocijenila je hrvatska eurozastupnica mostarskih korijena Željana Zovko. Ona je kao članica Vanjskopolitičkoga odbora prošle godine boravila u Sjevernoj Irskoj, gdje su se stvorili prijepori i zbog odluke Engleske da napusti Europsku uniju, ali, prije svega, zbog nemogućnosti uspostave vlasti, piše Večernji list BiH. U međuvremenu, prvi put u povijesti, nakon dugih dvogodišnjih pregovora, katolkinja Michelle O’Neill prisegnula je kao prva sjevernoirska republikanska premijerka. – Ovom rješenju i poštivanju Sporazuma na Veliki petak pomogla je Bidenova administracija, kao i EU, jer je sporazum donio dugo traženi mir – isto načelo Hrvati traže u BiH. Jasno je aktualnoj američkoj administraciji koja je radila na daytonsko-pariškoj podjeli vlasti – istaknula je eurozastupnica Zovko.
Na štetu Daytona
Time je jasno aludirala kako je posve pogrešno mijenjati “pravila igre” u BiH s ulogom konstitutivnih naroda, što u Sjevernoj Irskoj imaju uloge upravo vjerske skupine – protestanti i katolici. Istodobno, gotovo svakodnevno na tome inzistira dio međunarodnih predstavnika, kao što je, primjerice, imenovanje članova Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća, a što je preslikano s preglasavanjem Hrvata u državnome Predsjedništvu, a nastavlja se i na nizu drugih pitanja. Jedno od tih je i ono vezano uz uspostavu Povjerenstva za državni sukob interesa. Iako glasovanje unutar toga tijela, što je dio reformi vezanih uz EU integracije, nije nacionalno (etnički) definirano, svejedno je birokratima ili pak određenim administracijama koje ignoriraju daytonska načela zasmetala i činjenica da njegov sastav mora odražavati ulogu triju konstitutivnih naroda. Sve suprotno od onoga što je slučaj u Sjevernoj Irskoj. Bit toga modusa vivendi Bosne i Hercegovine i Sjeverne Irske ogleda se u zajamčenoj podjeli vlasti i kvotama koje pripadaju pojedinim nacionalnim skupinama. Posve je nejasno, dapače, može se ocijeniti potpaljivanjem bureta baruta, zašto se te temeljne daytonske odrednice godinama mijenjaju na štetu mira i samog Daytonskog mirovnog sporazuma. Unatoč svojim problemima zbog višedesetljetnih sukoba, daleko uspješniji primjer je Sjeverna Irska, koja sa svojim Sporazumom na Veliki petak, kojemu je 1998. godine bila sponzor administracija Sjedinjenih Američkih Država, uspješnije svladava prepreke nego što je slučaj s Bosnom i Hercegovinom. U kojoj godinama mnogo češće stranci, nego što je to slučaj s domaćim akterima, urušavaju supstanciju Daytonskog mirovnog sporazuma. U zajedničkome istraživanju o sličnostima sjevernoirskog i bosanskohercegovačkog modela pod nazivom “Mirovni proces i upravljanje konfliktom BiH i Sjeverna Irska” Dejan Vanjek, Faris Čengić i Midhat Kapo konstatiraju kako oba sporazuma nisu idealna te da trebaju nadogradnju, ali samo uz suglasnost lokalnih aktera. – U Bosni i Hercegovini i Sjevernoj Irskoj na djelu su konsocijacijski modeli, s tim da je ovaj u BiH asimetričnog tipa u odnosu na politička prava triju konstitutivnih zajednica. U oba slučaja važno je poštovanje sljedećih načela: pristanak svih političkih zajednica, konsenzus i veto ugrađen u procedure donošenja odluka, s tim da je primjena ovih načela dosljednija i eksplicitnija u slučaju Sjeverne Irske, gdje se gotovo sve odluke donose konsenzusom i zajednice imaju istu težinu političke reprezentacije. U objema zemljama najvažniju ulogu u stabilizaciji društvenopolitičkih prilika imaju političke elite – navode autori istraživanja.
Različite vizije
Oni rješenje za Sjevernu Irsku vide u trokutu Londona, Dublina i Belfasta, dok je u BiH to “delikatnije” s obzirom na to da se radi o neovisnoj državi čiji je integritet, kao takve, potrebno poštovati. Zaključuju kako ipak sve tri strane u BiH još različito gledaju na budućnost te da je u ovoj zemlji situacija zamršenija. – Legitimnost sustava je jako problematična u BiH i moglo bi se reći varijabilna, duboko ovisna o trenutačnim političkim okolnostima. Trenutačno većina Srba iz Republike Srpske podržava daytonsko uređenje države, dok se radi o znatno manjem broju kada su u pitanju Bošnjaci i Hrvati – ove skupine vjerojatno smatraju da su u postojećoj konstelaciji uskraćene za teritorij. Osim toga, Srbi žele sačuvati i jačati Republiku Srpsku; Bošnjaci su za centraliziranu građansku državu koja ne bi bila uređena po nacionalnim načelima, dok Hrvati sve više traže svoju federalnu jedinicu. Neusklađeni strateški interesi predstavljaju veliki izazov stvaranju zajedničke vizije i budućnosti ovih triju zajednica, a nedostatak legitimiteta postojećeg daytonskog Ustava izazov je njegovoj održivosti i mogućnosti postupne transformacije – zaključuju u analizi. No, problematično je što, a čime se autori nisu posebno bavili, podržavanjem rješenja koja pogoduju većini u Bosni i Hercegovini međunarodna zajednica u posljednja dva desetljeća radi na liniji izgradnje sustava koji najviše odgovara bošnjačkoj strani. Bilo da je u pitanju centraliziranje entiteta i prijenosa nadležnosti, zahtjeva za ukidanjem veta i uloge triju konstitutivnih naroda, što BiH vraća u devedesete godine 20. stoljeća.
Večernji.ba
