Započela pobožnost 13 utoraka sv. Anti, omiljenom svecu diljem svijeta

Na samom početku možemo postaviti pitanje: zašto baš utorak? U Glasniku sv. Ante iz 1917. godine piše da je na prvi utorak nakon smrti tijelo sv. Ante preneseno u Padovu gdje se i danas nalazi. Nadalje u Glasniku piše: “Toga utorka – 18. VI. 1231. – ozdravili su bez iznimke svi bolesnici, koji su ležali oko groba svečeva i njegovu pomoć zazivali. Od tada utorak postade Padovancima sveti dan, a iz Padove raširilo se ovo štovanje po svemu svijetu.” Od štovanja sv. Ante utorkom počela se u 17. stoljeću razvijati nova pobožnost koja je trajala devet utoraka prije proslave Svečeva blagdana. Tu vrstu devetnice započela je jedna pobožna žena u Bologni koja nije mogla ostati trudna iako je dvadeset dvije godine bila u braku. Utekla se sv. Anti i molila ga za pomoć, a on joj se obratio u snu i dao joj savjet. Tijekom devet utoraka odlazila je u obližnju crkvu sv. Franje, primala sakramente i molila se pred slikom sv. Ante. Nakon ustrajnosti u ovoj pobožnosti žena je uspjela začeti i roditi dijete. Zbog raznih praznovjerja suvremenoga svijeta mnogi broj trinaest smatraju nesretnim brojem, pa tako npr. postoji “petak trinaesti”. No, za štovatelje sv. Ante taj broj ima lijepo i simboličko značenje. Poznato je da je Padovanac preminuo 13. dana u mjesecu lipnju pa su stoga pobožni štovatelji broj utoraka za štovanje povećali s devet na trinaest. Razlog je isti i za krunicu sv. Ante koja sadrži trinaest puta Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu. Tako za štovatelje sv. Ante broj trinaest postaje simbol primanja različitih milosti, a ne broj koji bi nekome donio kakvu nesreću, piše Svjetlo riječi.

Kako se moli pobožnost?