0
0
Na blagdan Svih svetih obilazimo cvijećem i svijećama ukrašene grobove naših pokojnika kako bi im odali poštovanje i posebno ih se prisjetili toga dana.
Taj običaj, potreba i svojevrsna veza s “onim svijetom” nije isčeznula u kolektivnom ponašanju i svijesti čovjeka. No, naša je tradicija nekada bila obogaćena i s još pokojim zanimljivim običajem i vjerovanjem vezanim upravo za dan Svih svetih. Jedan takav danas se tek ponegdje prakticira u Hrvatskom Zagorju, a svoje korijene najvjerojatnije vuče od starih Kelta.
Tako su ljudi nekada u noći između Svih svetih i Dušnog dana na stolu ostavljali vino i rakiju u otvorenim bocama, nekoliko čaša te hranu kako bi “dušice”, kada u noći posjete kuću, mogle popiti i pojesti da ne bi ostale gladne i žedne. Ponekad bi odrasli ukućani ostavili tek nekoliko mrvica na stolu uvjerivši djecu na Dušni dan u jutro da su “dušice” bile tu.
Vrlo sličan običaj Samhain potječe od starih Kelta kojeg su potom preuzeli Rimljani, koji su također ostavljali hranu dušama, koje su noć prije izlazile iz svojih grobova i posjećivale domove živih. Tom prigodom, u svrhu tjeranja zlih duša iz svijeta živih, rezbarila se repa ili bundeva.
Danas je taj isječak drevnog vjerovanja i običaja postao dio popularne kulture, poznat pod nazivom “Noć vještica”, koja se vrlo živo obilježava, dok je čašćenje “dušica” gotovo zaboravljen običaj.
