Velika kriza u Njemačkoj otežala je situaciju radnicima iz BiH

Gdje je zapelo? Univerzalnog odgovora očito nema kada pričamo u kontekstu Njemačke, najjače sile Europe za koju sada tek paušalno možemo tvrditi da je takva. Dugo godina “obećana zemlja” za iseljenike iz BiH, Hrvatske, pa i najrazvijenijih zemalja Europe, danas se krvavo bori za svoj status, piše Večernji list BiH.

Nedavno je mladi arhitekt Vedran Kustura pobjegao iz Njemačke glavom bez obzira, a prije toga prošao je i život u Italiji. Milano mu je bio itekako jeftiniji od Berlina. Početna plaća bila mu je 1600 eura.

– Počelo je od stana. Stanodavci često traže platnu listu za tri-četiri mjeseca, neki žele da dođete na intervju, a i prilično je skupo. Za početak, odlučio sam se za sobu u zajedničkom stanu, cijena 750 eura. Usput, u Milanu sam jednosobni stan plaćao 800 eura. Ispostavilo se da je stan peterosoban i da ću živjeti s čak četvero nepoznatih ljudi. No, gore je bilo to što su ga dečki, inače iz Južne Amerike i Azije, prilično zapustili. Bio je u središtu i, zapravo, jako lijep, s visokim stropovima i tamnim brodskim podom, ali trebalo mi je tjedan dana da ga očistim. Mislim da sam samo na sredstva za čišćenje potrošio 200 eura – otkrio je u svojoj ispovijesti. Kad je malo stao na noge, shvatio je i da je mentalitet puno drukčiji. – Tijekom stanke ni jednom nisam s kolegama bio na kavi. Ako nekamo i odeš na kavu, koju sam pritom plaćao četiri-pet eura, oko tebe sjede ljudi za laptopima i rade. Nema druženja i razgovora kao kod nas. Sve me je to pomalo deprimiralo, a na kraju uvidiš da to ni financijski nema previše smisla. Planirao sam, inače, uzeti stan, ali za jednosobni treba 1200-1300 eura, što znači da ni s punom plaćom ne bih bio financijski u boljem položaju – kazao je mladić istaknuvši kako je izračunao da bi mu za ugodan život trebalo 2500 eura mjesečno, a u perspektivi njemu to nije bilo nedostižno, dugoročno, no odlučio se vratiti. – Vani nas ne čekaju plaće kakve mislimo i to definitivno više nisu vremena kao nekad kad su naši ljudi radili u Njemačkoj, a ovdje gradili kuće… – zaključio je mladić. Prema izračunu Ministarstva financija u Njemačkoj, prosječna mjesečna plaća je 3314 eura. Koliko je to neto, ovisi o više parametara, što objašnjavaju specijalizirane organizacije koje prate prava radnika u Njemačkoj. – Ako zarađujete mnogo bruto, nemate istodobno mnogo neto u džepu. Jer bruto samo opisuje plaću kakva je u vašem ugovoru, tj. vašu plaću bez ikakvih odbitaka. Međutim, odbici se plaćaju mjesečno. Prije nego vam se isplati, dio plaće odlazi poreznoj upravi, zdravstvenom, mirovinskom ili osiguranju za nezaposlene. Vaša neto plaća je, dakle, plaća umanjena za razne porezne uplate i druge zakonom propisane odbitke – objašnjeno je iz jedne organizacije. Tko ide u Njemačku, obvezno sve mora provjeriti jer mnogi su se ovdašnji radnici zaletjeli s bruto plaćom pa kad su došli i vidjeli taj neto na računu, bili su, blago rečeno, šokirani, kontaktirali su odvjetnike u nadi da se radi o nekoj pogreški. Međutim, istina je u ovim slučajevima surova. Ipak, kad se situacija sagleda sa svih strana, stvari su mnogo drukčije. Poznanik koji je dulje vremena u Njemačkoj, a radi u jednoj tvrtki vezanoj uz autoindustriju, kaže da je mnogo rada koncept koji donosi novac, ako je to već cilj.

Statusi i dopušteno

– U tvrtki u kojoj radim zaradim 2700 eura svakog mjeseca. Radi se o neto plaći. Na kraju godine dobijem i bonus za rezultate tijekom godine, a imam i povrat poreza. To šaljem kući za obrt koji razvijam s jednim prijateljem, a čime se namjeravam baviti nakon povratka iz Njemačke. Ono što meni ostane je od mini joba, održavanja dvorišta i vrtova, od čega zaradim oko 1500 eura mjesečno. Znate da je zakonom dopušteno raditi 52 sata mjesečno i zaraditi 450 eura putem mini joba, međutim, meni treba novac i imam odlične poslodavce koji razumiju moj status i zbog čega sam došao u Njemačku pa se snalazim svakako. Ako su prije prema nama bili hladni, tvrdim da s vremenom Nijemci postaju sve bolji jer su svjesni kakve radnike u nama imaju, a kakve su zabušante dobili u ilegalnim migrantima od kojih je Njemačka nekoć očekivala da će biti radnici, ali to se nije dogodilo – iskreno će sugovornik. Jasno je, u Njemačkoj situacija nije ni nalik onoj prije 2020. godine, ali ta se zemlja uvijek uspijevala izvući iz krize. Mnogi se nadaju da će tako biti i ovog puta.