0
0
Prvi svetac koji nije bio mučenik. Život je posvetio brizi oko jedinstva Crkve i skrbi za najpotrebnije.
11. studenoga
Sveti Martin, misionar i biskup, prvi je svetac koji nije bio mučenik. Rođen je 316. godine u u gradu Savariji, današnji Szombathely u Mađarskoj, u obitelji rimskoga vojničkog tribuna. Na školovanju u Paviji susreo se s kršćanstvom i oduševio pustinjačkim životom. No, na očevu želju prihvatio je vojničko zvanje i postao konjanik u Galiji. Jedne zimske večeri susreo je prosjaka, koji je sav promrzao u staroj odjeći od njega tražio milostinju. Kako kod sebe nije imao novaca, svojim mačem je razrezao svoj vojnički plašt na pola i dao ga prosjaku da se njime ugrije. Zapisi iz tog vremena kažu da je tu Martinovu gestu popratilo naglo zatopljenje koje je bilo znak Božje milosti prema siromašnima. Noć nakon svog plemenitog djela, usnuo je san u kojem mu se ukazao Isus Krist, zaogrnut u Martinov plašt koji je dao prosjaku. Govorio je: “Ovim plaštom me je zaogrnuo Martin.” San ga se toliko dojmio da je Martin prihvatio kršćanstvo te se 339. godine krstio u Amiensu. Više ga je o kršćanstvu kasnije poučio Hilarije. U vojsci je ostao još dvije godine nakon čega je razvojačen.
Odlučno se borio protiv Arijeva krivovjerja pa je izabran za biskupa Toursa. Martin je skromno želio izbjeći tu čast te se sakrio među guske. No, guske su ga otkrile svojim glasanjem koje je davalo do znanja da je netko među njima. Martin je postao biskupom 370. godine. Biskupsku čast je obnašao 27 godina i njegovo stolovanje obilježava širenje kršćanskog nauka, odupiranje građanskim vlastima koje su pokušavale zadrti u crkvene poslove . Bio je branitelj slabih i nepravedno zatočenih, borio se za povrat oduzete imovine i povrat prognanih. Umro je 8. studenoga 397. godine. Njegov grob u veličanstvenoj bazilici u Toursu francusko je nacionalno svetište i odredište brojnih hodočasnika. Slikari ga prikazuju kao konjanika koji mačem odsijeca dio svoga plašta ili kao biskupa s knjigom i biskupskim štapom. Ponekad se uz njegove noge nalazi guska. Za svog zaštitnika uzeli su ga mnogi pa je tako zaštitnik vinara, vinogradara, vojnika, konjanika, uzgajivača konja i gusaka, liječenih alkoholičara, švicarske papinske garde i Francuske. U vinorodnim područjima Francuske, Italije pa i u našim krajevima vrijedi izreka: “Novo se vino pije na blagdan sv. Martina”.
Legende o sv. Martinu
Martin se rodio kao sin rimskog vojnog časnika u provinciji Panoniji (u Mađarskoj), pretpostavlja se 316. godine. Ime je dobio od umanjenice imena Mars (rimski bog rata), u počast vojničkom zvanju. Martin je djetinjstvo proveo uz oca, u vojnom garnizonu, gdje je protiv svoje volje unovačen u carsku gardu. Imao je slugu s kojim je postupao kao s bratom, čak mu je sam znao očistiti obuću.
Dio vojničke obuke prolazio je u francuskom gradu Amiensu gdje se odigrao događaj koji će mu odrediti daljnji životni tijek.
- Martin i plašt
Martin je imao tek nešto više od 15 godina kad je usred zime, pred vratima grada Amiensa (Galija, današnja Francuska), susreo prosjaka. Prosjak je sav promrzao i u poderanim krpama od njega tražio milostinju, pružajući ka njemu ruku koja se tresla od zime. Kako Martin nije imao novaca pri sebi, odrezao je mačem polovicu svojeg crvenog vojničkog ogrtača i dao je siromahu. Legenda kaže kako je tu Martinovu gestu dobrote popratilo naglo zatopljenje vremena, kao da se nebo smilovalo siromasima koji su se smrzavali, pa na spomen toga i danas u nekim krajevima toplije dane pred početak zime nazivaju “Martinje ljeto”. Iduće je noći Martin usnuo san u kojem mu se ukazao Krist zaogrnut u polovicu plašta koju je dao prosjaku i rekao mu: “Ovim me je plaštom zaogrnuo Martin”. San se toliko dojmio Martina, da je prihvatio kršćanstvo te 339. godine u Amiensu, primio krštenje.
U vojsci je ostao još dvije godine nakon čega je razvojačen. Nakon nekoliko putovanja na kojima je branio svoju vjeru, otišao je u samostan gdje je započeo samotnički život i s još jednim svećenikom osnovao malu redovničku zajednicu koju danas možemo nazvati i prvim redovničkim samostanom u zapadnoj Europi.
- Guske
Poslije nekog vremena, u francuskom gradu Potiersu upoznaje biskupa Hilarija koji ga je zaredio za svećenika i ponudio mu boravište u mjestu Ligugé, gdje je Martin opet utemeljio samostan. Tu je Martin kanio provesti ostatak života u samoći, pokori i molitvi. Međutim, smrt biskupa Hilarija, koji je u tom trenutku bio biskup u Toursu, poremetio je Martinove planove. Martin je izabran za novog biskupa i pozvan u grad kako bi preuzeo biskupske dužnosti. Martin je to htio izbjeći te se sakrio u prostoriju u kojoj su obitavale guske. Krenula je potraga koja je ubrzo okončana jer su guske svojim glasanjem odale gdje je Martin sakriven.
Nakon toga je Martin posvećen za biskupa, ali je ostao uvijek blizu siromašnih i progonjenih.
- Hrvatska legenda o sv. Martinu
U bitci kod Kisega između malobrojnih hrvatsko-mađarskih snaga predvođenih Nikolom Jurišićem protiv mnogobrojne turske vojske, žene i djeca su molili sv. Martina za pomoć i uskoro su turski vojnici pobjegli videći konjanika s plamenim mačem.
